Kolumbo, Kristof (talijanski Cristoforo Colombo [kolo'mbo], španjolski Cristóbal Colón [kolɔ'n]), pomorac i otkrivač Amerike (Genova, 1451 – Valladolid, 19. V. 1506). Podatci o njegovoj mladosti vrlo su oskudni. Rano se posvetio trgovini i pomorstvu, često putovao i boravio na Madeiri, u Portugalu i na afričkim obalama. Vjerojatno je zbog trgovačkih poslova definitivno napustio Genovu i 1479. se naselio u Lisabonu. Čini se da je prilikom boravka na Madeiri počeo planirati veliku prekooceansku ekspediciju u Indiju zapadnim putem, misleći tako skratiti put oko Afrike. Ne dobivši potpore za takvo putovanje na portugalskom dvoru, otišao je 1485. u Španjolsku. Tek nakon 7 godina upornih nastojanja pridobio je španjolski dvor, koji je pristao na njegov plan i odobrio da se za to putovanje opreme tri broda (Santa Maria, Pinta i Niña). S posadom od 90 ljudi Kolumbo je 3. VIII. 1492. krenuo iz luke Palos de la Frontera u Andaluziji prema zapadu. Nakon 2 mjeseca plovidbe stigao je 12. X. na bahamski otok Guanahani, koji je prozvao San Salvador. U tijeku istoga putovanja iskrcao se na sjevernim obalama Kube i na Haitiju. Na Haitiju je ostavio četu svojih ljudi, a s ostalima se vratio u Španjolsku. Na drugo putovanje krenuo je 25. IX. 1493. sa 17 brodova i 1500 članova posade. U tijeku putovanja otkrio je niz antilskih otoka (Dominica, Santa Cruz, Jamaica, Guadeloupe i dr.). Odredivši svojega brata Bartolomeja zamjenikom, vratio se 1495. u Španjolsku. Unatoč klevetničkim vijestima da se u Novome svijetu silno obogatio, kraljevski mu je dvor dao brodove i za treće putovanje. Potkraj svibnja 1498. krenuo je na novo putovanje i pristao na kopnu Južne Amerike kraj otoka Trinidada, koji je otkrio tom prilikom. Odanle je kroz Karipsko more doplovio do Haitija i novoga naselja San Domingo, koje je ondje bio osnovao njegov brat Bartolomej. Na Haitiju je, međutim, zbog nesređenih prilika izbila pobuna, a nezadovoljnici su na španjolskom dvoru okrivili Kolumba. Kralj je poslao ekspediciju s F. Bobadillom na čelu da uredi odnose, a prema potrebi i da svrgne Kolumba s položaja. Bobadilla je uhitio Kolumba i otpremio ga u Španjolsku, ali ga je kralj oslobodio krivnje i osigurao mu sredstva za još jedno putovanje. Na četvrto putovanje Kolumbo je krenuo 9. V. 1502. iz Cádiza sa četiri broda i 150 ljudi. U tijeku putovanja prošao je kroz Honduraški zaljev i dospio do obale Kostarike. Na Jamajki je obolio i, shrvan od napora, krenuo (1504) u Španjolsku, gdje je umro nakon dvije godine, uvjeren još uvijek da je na svojim putovanjima stigao u Aziju. Bio je pokopan najprije u Valladolidu, a poslije je prenesen u Sevillu. Dvadeset godina nakon smrti prenijeli su ga Španjolci u San Domingo (Haiti), a nakon dva i pol stoljeća (1796) u Havanu (Kuba). Kada je Španjolska izgubila te otoke, bili su vraćeni njegovi posmrtni ostatci ponovno u Sevillu (pokopani u katedrali). – Iako je Kolumbo u novootkrivenim zemljama naišao na bajoslovno bogatstvo (koje je privuklo mnoge pustolove), umro je u potpunom siromaštvu i nemilosti dvora. Zemlja koju je otkrio dobila je ime po talijanskom pomorcu Amerigu Vespucciju. Vespucci je sudjelovao u pripremanju drugoga i trećega Kolumbova putovanja, a poslije je i sam poduzeo 4 putovanja u Ameriku, koju je prvi opisao. Kako su ga u ono doba smatrali otkrivačem Amerike, njemački je tiskar M. Waldseemüller 1507., godinu dana nakon Kolumbove smrti, prozvao Novi svijet po njegovu imenu. – Svojim otkrićima Kolumbo je otvorio novu eru u povijesti čovječanstva. Svjetska trgovina, koja je prešla u ruke Španjolaca i Portugalaca, prebačena je sa Sredozemlja na Atlantski ocean, a europski utjecaj počeo je preplavljivati novi kontinent. Kolumbov lik i njegovo djelo nadahnuli su mnoga književna djela, od Giuliana Datija (poema iz 1493) i Lorenza Gambare (De navigatione Christophori Columbi, 1581), preko Lopea de Vege i Manuela de Arauja Porto Alegra do V. Blasca Ibáñeza, P. Claudela, J. Wassermanna i M. Krleže.
