Kolinović-Šenkvički, Gabrijel, ugarski povjesničar hrvatskog podrijetla (Šenkvice, Slovačka, 24. III. 1698 – Šenkvice, 22. XII. 1770). Školovao se na isusovačkoj akademiji u Trnavi. Radio u upravama mnogih vlastelinstava, a od 1730-ih bio županijski porotnik i kraljevski odvjetnik u Bratislavi i Trnavi. Napisao je historiografska djela, rasprave, životopise, autobiografske zapise, genealogije, kronologije, putopise i pjesme na latinskom, hrvatskom i slovačkom jeziku. Za života objavio Sjećanje na Josipa Esterházyja… (Posthuma memoria Iosephi Esterhazii…, 1754), a posmrtno su mu tiskani Veliki ljetopis vojnoga reda vitezova templara… (M. Chronicon militaris ordinis equitum templariorum…, 1789) i Novo doba Ugarske (Nova Ungariae periodus, napisana 1741., 1790). To je djelo jedan od značajnijih izvora za proučavanje ugarske povijesti.
