Kocjubyns’kyj [koc’ubɨ'ns’kɨi], Myhajlo, ukrajinski književnik (Vinnycja, 17. IX. 1864 – Černigiv, 25. IV. 1913). Tvorac ukrajinske psihološke impresionističke novele. U mladosti je sudjelovao u narodnjačkom pokretu. Prva djela pisao je u realističkoj tradiciji: pripovijetke socijalne tematike (Andrij Solovijko, 1884; Ujak i ujna – Djad’ko ta titka, 1886; Za opće dobro – Dlja zagal’nogo dobra, 1895., i dr.) i bajka Ho (1894) odlikuju se profinjenom psihološkom analizom. U novelama Lutkica (Ljalečka, 1901), Jabukov cvijet (Cvit jabluni, 1902), Na kamenu (Na kameni, 1902), Intermezzo (1908) i dr. već je impresionist produbljena psihologizma, koji vlada suvremenom tehnikom pripovijedanja. Različite socijalne skupine, njihove probleme i odnos prema revoluciji (1905) prikazao je u pripovijetkama i novelama Fata morgana (1904–10), On dolazi (Vin ide, 1906), Persona grata (1907), Sjene zaboravljenih predaka (Tini zabutyh predkiv, 1911), Imendanski dar (Podarunok na imenyny, 1912) i dr. Snažno je djelovao na ukrajinske književnike tzv. strijeljanoga preporoda.
