Kitagawa [~gawa] Susumu, japanski kemičar (Kyoto, 4. VII. 1951). Diplomirao je kemiju 1974. i doktorirao 1979. na Sveučilištu u Kyotu specijaliziravši se za kemiju ugljikovodika. Radio je na Sveučilištu Kindai u Osaki (1979–92), na Metropolitanskom sveučilištu Tokyo (1992–98), a od 1998. profesor je biološke kemije na Sveučilištu Kyoto gdje je bio ravnatelj Instituta za staničnu biologiju integriranu sa znanošću o materijalima 2013–23. te je od 2024. potpredsjednik sveučilišta. Član je Royal Society (od 2023).
Bavio se istraživanjem poroznih molekulskih struktura i 1997. stvorio stabilne metaloorganske mreže (engl. metal-organic framework, MOF), kemijske spojeve velike poroznosti koji sadržavaju kanale i šupljine za adsorpciju plinova poput dušika i kisika. Odlikuju se velikom specifičnom površinom (površina plohe tvari po jedinici mase; iskazuje se jedinicom m²/kg ili m²/g) koja iznosi od 1000 do 10 000 m²/g, što je znatno više od specifične površine tradicionalnih poroznih materijala kao što su zeoliti. Građene su od različitih kombinacija metalnih centara povezanih s organskim ligandima, odnosno spojnicama (engl. linker), čime nastaje koordinacijska mreža koja se pruža u jednoj, dvije ili tri dimenzije. Pokazao je fleksibilnost i dinamičko djelovanje metaloorganskih mreža i s Richardom Robsonom i Omarom Mwannesom Yaghijem dobio je 2025. Nobelovu nagradu za kemiju za otkrića u području razvoja metaloorganskih mreža.
