Kabīr [kabi:'r], indijski mistični pjesnik i naučitelj (vjerojatno Benares, danas Varanasi, oko 1440 – vjerojatno Maghar, Uttar Pradesh, 1518). Jedan je od najslavnijih mistika, pjesnika i učitelja u indijskoj tradiciji poznatih pod nazivom sant. Po predaji, rodio se u skromnoj muslimanskoj tkalačkoj obitelji iz Benaresa. Živio je u ozračju sve izraženijega traganja za približavanjem muslimana i hinduista u Indiji. Sljedbenik je i učenik hinduističkog asketa, reformatora Rāmānande. Odbacivao je obrede i štovanje kipova kao i kaste: nijekao je autoritet Veda i nepogrješivost Kurana. Premda je dopuštao štovanje Višṇua, Rāme i Govinde (Kṛšṇa) te Alaha, po mističnom poimanju jednoga, neizrecivoga, bezobličnog i sveprisutnoga božanstva blizak je hinduističkom naučavanju o nedvojstvu (advaita), sufizmu, a posebice hinduističkoj predanoj pobožnosti i devocijskomu pjesništvu (bhakti). Svojim je sinkretističkim duhom utjecao na osnivača sikhizma, Nānaka; dvije su zbirke njegovih pjesama ušle u svetu knjigu sikhizma Ādi Granth. Njegovi su sljedbenici, jednako muslimani i hinduisti (pandžapski Kabīrpanthī: putnici na Kabīrovu putu), i danas mnogobrojni na sjeveru Indije, gdje još žive njegove pjesme, mnoge od njih uglazbljene.
