Köroğlu [kœro:'lu] (turski: slijepčev sin) (turkmenski Görogly: sin rođen iz groba), nacionalni spjev oguskih Turaka. Kroz lik plemenitog razbojnika i pjesnika improvizatora prenose se moralne pouke nomadskog i polunomadskog života Oguza. Priče koje čine okosnicu herojske legende (destana) mogu se okvirno podijeliti u tri verzije: zapadnu (raširenu među Oguzima u Maloj Aziji i na Kavkazu, tj. Turcima i Azerbajdžancima, kao i među Armencima i Kurdima), istočnu (raširenu među Oguzima Srednje Azije, tj. Turkmenima, kao i među Kirgizima) te srednjoazijsku, koju mnogi smatraju podvrstom istočne verzije, civilizacijsku sintezu turskog i iranskog elementa (raširenu među Tadžicima). Zapadne verzije legende sastoje se od zasebnih proznih priča o Köroğluovim podvizima u kombinaciji s kraćim pjesničkim epskim i lirskim umetcima, kojih se autorstvo pripisuje samomu junaku, koji često poprima ulogu narodnog osvetnika što staje u obranu obespravljenih kako bi se osvetio tiraninu koji mu je oslijepio oca. U osmanskoj verziji, raširenoj diljem Anatolije i Balkana, junak je bjegunac koji se bori s lokalnim feudalnim gospodarom Bolu-begom, osvećujući se za osobnu uvredu. Verzije raširene među istočnim Oguzima sastoje se od većih epskih pjesničkih cjelina s kratkim proznim uvodima. Među Kirgizima priče o Köroğluu (Köruulu) čine dio većih epskih ciklusa o junacima Manasu i Alpamišu. Kod Tadžika, Köroğlu (Gorguli) je junak koji se bori protiv Kizilbaša. Tadžička verzija ima mnoštvo arhaičnih mitoloških obilježja srednjoazijskoga iranskog podrijetla kojih nema u zapadnijim verzijama, a na temelju povijesnih aluzija (ratovi s Kizilbašima) može ju se jasno datirati u XVII. stoljeće. Na temelju azerbajdžanske verzije epa skladatelj Üzeyir Hacıbəyov napisao je operu Koroğlu (1937).
