Jurčić, Vladimir, hrvatski pjesnik i književni kritičar (Bjelovar, 24. IX. 1910 – Zagreb, V. 1945). Na zagrebačkome Filozofskom fakultetu 1934. diplomirao slavistiku. Politički nepoćudan zbog književnih radova socijalne naravi, radio je kao gimnazijski profesor tek od 1938. u Gospiću i 1941–45. u Sarajevu. Obilježen zbog promicanja hrvatske književnosti i kulture u sarajevskome tisku i na radiopostaji, sklonio se u Zagreb, ali je nakon ulaska partizana bio smaknut. Socijalnu, uglavnom deskriptivnu liriku, standardnih rima i s pokojim satiričnim naglaskom, tiskao je u periodicima i u knjigama Lirika 1932 (1932., s J. Hitrecom i I. G. Kovačićem), U metropoli (1932), Ogledalo vremena (1936., s P. Bakulom, V. Mađarevićem i N. Simićem) i Svijetli vidici (1940), koju je obogatio domoljubnim i intimističkim motivima. U periodici je objavljivao književne prikaze, kritike i eseje o hrvatskim piscima, sintetičke tekstove o hrvatskoj književnosti te kritike o sarajevskome kazališnom, glazbenom i likovnom životu. Tiskao je brošure Hrvatska književna kritika: sintetički prikaz od Vraza do danas (1937) i Prognani Matoš (1937). Njegova najpoznatija knjiga, Kako su umirali hrvatski književnici i umjetnici: 1846–1936 (1936), donosi mnoštvo biografskih podataka o hrvatskim i stranim piscima.
