struka(e): geografija, opća | ekonomija | suvremena povijest i politika | politologija | povijest, opća
ilustracija
JUŽNI SUDAN, položajna karta

Južni Sudan (South Sudan; Republika Južni Sudan/Republic of South Sudan), država u istočnome dijelu Afrike između Sudana (duljina granice 2184 km) na sjeveru, Etiopije (934 km) na istoku, DR Konga (628 km), Kenije (232 km) i Ugande (435 km) na jugu te Srednjoafričke Republike (989 km) na zapadu; obuhvaća 644 329 km².

Prirodna obilježja

Južni Sudan u svom središnjem dijelu zauzima prostranu zavalu Bijeloga Nila, na istoku obronke Etiopskoga visočja, gorje Imatong (Kinyeti, 3187 m; najviši vrh zemlje) na jugu zemlje te valovite ravnjake do 1113 m apsolutne visine (Azandski prag) na zapadu i jugozapadu. U Južnom Sudanu prevladava tropska, odnosno ekvatorijalna klima, koja prema sjeveru postupno prelazi u savansku. Temperatura je najtoplijega mjeseca (ožujak) do 35 °C; najhladniji je mjesec siječanj s prosječnom temperaturom od 18 °C do 24 °C. Ljeta su izrazito vlažna, dok su zime suhe i hladnije; godišnja količina oborina iznosi 750 do 1500 mm (Juba 968 mm, Malakal 770 mm), najviše kiše padne na zapadu zemlje, a smanjuje se prema sjeveru. Kišno razdoblje traje od travnja do studenoga. Rijeke (Sobat, Ghazal i dr.) pripadaju porječju Bijeloga Nila (Bahr al-Abyad), koji teče sredinom zemlje, od juga prema sjeveru. Za ljetnih kiša Bijeli Nil i pritoci poplavljuju golemo područje (do 130 000 km²), poznato kao Sudd (Al-Sudd); u sušnom razdoblju močvare se pretvaraju u prostrane pašnjake. Najveći dio Južnog Sudana pokriva savana s grmolikim akacijama, baobabom i galerijskim šumama (papirus), a visočje na jugu i jugozapadu tropska kišna šuma (ebanovina, mahagonij, tikovina, željezno drvo, uljna palma).

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2008. u Južnom Sudanu živi 8 260 490 st., a prema procjeni stanovništva iz 2014. godine 11 563 000 st. S prosječnom gustoćom naseljenosti od 17,9 st./km² ubraja se u rijetko naseljene države Afrike (prosjek 37 st./km²). Stanovnici su pripadnici različitih, pretežno nilotskih naroda: Dinka (38,0%), Nuer (17,0%), Bari (5,0%), Šiluk (4,3%), zatim narod Azande (6,9%, na zapadu zemlje), Arapi (4,0%) i dr. (24,8%). Po vjeroispovijesti najviše je kršćana (60,5%; anglikanci i katolici), slijede pripadnici autohtonih afričkih religija (32,9%), muslimani (6,2%) i dr. (0,4%, 2012). Godišnji je porast stanovništva (3,3%, 2007–12) veći od stope prirodnoga priraštaja stanovništva (2,98% ili 29,8‰, 2013), uslijed nataliteta (38,5‰) koji je znatno viši od svjetskog prosjeka (19,5‰, 2013) i mortaliteta (8,7‰) u opadanju ali višeg od svjetskog prosjeka (8,1‰, 2013); smrtnost dojenčadi iznosi visokih 70‰ (2013). Višegodišnji rat i etnički sukobi uzrokovali su veliki broj izbjeglica; prema službenim podatcima UN-a (2014) više od 1,9 milijuna stanovnika je raseljeno (oko 500 000 stanovnika izbjeglo je u susjedne države). Stanovništvo Južnog Sudana vrlo je mlado; u dobi je do 14 godina čak 46,2% st., od 15 do 64 godine 51,7%, a u dobi od 65 i više godina 2,1% st. (2013). Očekivano je trajanje života za muškarce 58,6 godina, a za žene 61,5 godina (2013). Službeni je jezik engleski, a u širokoj su upotrebi arapski i jezici pojedinih naroda (dinka, nuerski, šilučki, zande i dr.); pismeno je svega 27% stanovnika starijih od 15 godina (2009). Od pet državnih sveučilišta najstarije je u Jubi (osnovano 1977). Glavni je grad Juba (372 413 st., 2011); ostala naselja (2011): Yei (185 000 st.), Wau (Waw, Wow; 151 320 st.), Malakal (139 450 st., 2010), Rumbek (32 100 st.) i dr.; u gradovima živi 18,6% st. (2014).

Gospodarstvo

Od proglašenja neovisnosti 2011. Južni Sudan ostao je među najsiromašnijim zemljama u svijetu, a oko 70% njegova stanovništva (2022) nema dovoljno hrane i treba humanitarnu pomoć (građanski rat trajao je 2013–18). BDP je 2013. iznosio 18,4 milijarde USD (oko 1660 USD po stanovniku), a nakon rata procjenjuje se na 3,1 milijardu USD (2018). Poslijeratni oporavak spor je zbog nerazvijene infrastrukture, nedovoljno obrazovane radne snage, povremenih prirodnih nepogoda, korupcije i opće društvene nesigurnosti. Vrijednost BDP-a procjenjuje se na 8,5 milijarda USD (2022), te na 6,2 milijarde USD (2023., oko 450 USD po stanovniku). Godišnja je stopa inflacije 2023. oko 16,3% (2018. bila je 83,4%). Gospodarski je najvažniji naftni sektor kojim upravlja državna kompanija NILEPET (Nile Petroleum Corporation), u suradnji sa stranim naftnim kompanijama, najviše kineskim i malezijskima (Južnom Sudanu pripada oko 75% nekadašnjih sudanskih naftnih ležišta). Početkom 2020-ih naftne zalihe procjenjuju se na 3,5 milijarda barela; 2021. proizvedeno je 7,5 milijuna tona nafte, odnosno oko 153 000 barela na dan, a 2022. izvezeno je nafte u vrijednosti od 470,5 milijuna USD (86,5% ukupnog izvoza); velika ovisnost o proizvodnji nafte čini gospodarstvo osjetljivim na kretanje njezine cijene na svjetskom tržištu. Od drugih prirodnih bogatstava posjeduje ležišta zlata, srebra, rude bakra, cinka, željezne rude, zatim plodno zemljište i obilje vode (uz hidroenergetske potencijale). Najveći dio stanovništva ovisi o poljoprivredi koju povremeno pogađaju velike suše i poplave (2020. približno 80% stanovništva živi na selu, uglavnom bez električne energije). U stočarstvu prevladava uzgoj koza, ovaca i goveda (zbog pristupa pašnjacima ponekad dolazi do sukoba među lokalnim zajednicama), a za prehranu stanovništva važan je i ribolov. U poljoprivrednoj su ponudi sirak, manioka, kikiriki, kukuruz, proso, riža, krumpir, šećerna trska, sezam, banane, mango, pamuk, kava, i dr. U industriji prevladavaju naftni sektor i rudarstvo, uz manju proizvodnju pića, šećera, hrane, odjeće, rukotvorina i sl. Gospodarski su važne doznake zaposlenih u inozemstvu koje su 2022. iznosile 267,3 milijuna USD (najveće od 1,2 milijarde USD bile su 2018). Stopa je nezaposlenosti 12,4% (2022). Vrijednost izvoza 2022. bila je 544 milijuna USD, a uvoza 938 milijuna USD. U izvozu prevladavaju nafta i zlato, a uvoze se vozila, naftni derivati, kemikalije, strojevi, građevni materijal, odjeća, hrana, pića, lijekovi, i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Kina (43,5%), Italija (25,9%), Singapur (12,3%), Japan (9,1%) i Ujedinjeni Arapski Emirati (8,3%). Najviše uvozi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (38,8%), Kenije (18,1%), Kine (16,7%) i SAD-a (4,1%). Veličina je javnoga duga 37,8% BDP-a (2022).

Promet

Prometni sustav Južnog Sudana slabo je razvijen. Željeznička pruga (248 km, 2014) uskoga kolosijeka povezuje grad Wau s Babanusom u Sudanu. Cestovna mreža duga je oko 7000 km, a asfaltirano je svega 3% cesta (2012); prohodne su cijelu godinu samo u južnome dijelu. Veliku važnost ima cestovna povezanost s Kenijom (luka Mombasa). Međunarodne su zračne luke u Jubi i Malakalu.

Novac

Novčana je jedinica južnosudanska funta (SSP); 1 južnosudanska funta = 100 pijastera.

Povijest

Sredinom 1950-ih započinje borba za političku samostalnost (→ sudan). Mirovnim sporazumom u ožujku 1972. bila je uspostavljena autonomija; njezinim ukidanjem 1983. obnavljaju se unutrašnji sukobi. U borbi za neovisnost vodeći postaje Sudanski narodnooslobodilački pokret (SPLM) i njegova Sudanska narodnooslobodilačka vojska (SPLA), pod vodstvom Johna Garanga. Mirovni sporazum postignut 9. I. 2005. predvidio je prijelazno razdoblje autonomije; angažirane su mirovne snage UN-a, ali je održana nestabilnost čemu je pridonijela i pogibija J. Garange 30. VII. 2005). Broj poginulih i umrlih od posljedica višegodišnjega rata procjenjuje se na približno 2 milijuna (raseljenih je bilo više od 4 milijuna); početkom 2000-ih u susjednim je zemljama oko 500 000 južnosudanskih izbjeglica. U siječnju 2011. održan je referendum na kojem se više od 98% glasača izjasnilo za odcjepljenje od Sudana, neovisnost Južnoga Sudana proglašena je 9. VII. 2011 (a ostvareno je i članstvo u UN-u). Vodeći politički položaj zadržao je SPLM; od 2005. predvodi ga Salva Kiir Mayardit; u travnju 2010. izabran je za južnosudanskoga predsjednika (na položaju je od proglašenja neovisnosti). Nestabilnost je održana na dijelovima pograničja prema Sudanu (područje Abyei i dr.); radi učvršćenja mira, od srpnja 2011. u Južnom Sudanu uspostavljena je operacija UN-a s približno 7500 pripadnika međunarodnih snaga. Državnu stabilnost narušavaju i međuetnički sukobi, posebno u državi Jonglei (Junqalī), gdje je 2011–12. bilo više stotina ubijenih i više od 100 000 raseljenih. U travnju 2012. južnosudanske i sudanske snage sukobile su se oko naftom bogatoga pograničnoga područja Heglig (arapski Hiǧlīǧ). Zbog pogoršanih međudržavnih odnosa dolazilo je i do ograničene blokade prijenosa nafte iz Južnoga Sudana preko sudanskoga teritorija (ponovno u lipnju 2013). U kolovozu 2012. u Južni Sudan sklonilo se oko 200 000 izbjeglica iz sudanskoga pograničja (zbog borbi vladinih i pobuljeničkih snaga). Obje strane međusobno se optužuju za pomaganje pobunjenika; u Južnom Sudanu povremeno djeluje pobunjenička Južnosudanska oslobodilačka vojska (SSLA). Sredinom prosinca 2013. političke podjele u državnom i vojnom vrhu izazvale su sukobe u Jubi, koji su se potom proširili na druge gradove i pokrajine. Pobunjenike je predvodio smijenjeni potpredsjednik Riek Machar, a borbe su prerasle u etničke sukobe (između Dinka i Nuera), te u građanski rat. Rat je okončan primirjem u rujnu 2018., te mirovnim sporazumom u veljači 2020. koji je uključivao i dogovor o podjeli vlasti. Salva Kiir Mayardit ostao je na predsjedničkom položaju, dok je Riek Machar postao njegov prvi zamjenik (uspostavljena je prijelazna vlada, dok su izbori zakazani za 2023). Broj poginulih u ratu 2013–18. procjenjuje se do 190 000, a tom broju je približan i broj umrlih od ratnih posljedica (najviše je civilnih žrtava); raseljenih unutar zemlje je oko 2,2 milijuna, a izbjeglica oko 2,3 milijuna (sredinom 2023). Situacija je ostala nestabilna i nakon mirovnog sporazuma; povremeni su sukobi lokalnih milicija, seoskih straža, naoružanih plemenskih skupina i sl. (2021–22. ubijeno je oko 3500 civila). U kolovozu 2022. prijelazna vlada odgodila je izbore predviđene 2023 (rok je pomaknut na kraj 2024). Nastavljena je mirovna i stabilizacijska operacija UN-ovih snaga (2023. oko 13 220 vojnika i 1470 policajaca).

Politički sustav

Prema privremenom ustavu koji je stupio na snagu 9. VII. 2011. Južni Sudan ima predsjednički sustav vlasti. Predsjednik republike ujedno je i predsjednik vlade te vrhovni vojni zapovjednik. Izravno ga biraju građani za mandat od četiri godine. Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament. Čine ga Nacionalna zakonodavna skupština (zastupnici se biraju na općim izborima) i Vijeće država (zastupnike biraju zakonodavna tijela saveznih država). Zastupnički mandat traje četiri godine. Vrhovnu sudbenu vlast ima Vrhovni sud. Administrativno se Južni Sudan dijeli na 28 saveznih država (do 2015. bilo ih je deset). Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 9. srpnja (2011).

Političke stranke

Sudanski narodnooslobodilački pokret (engleski Sudan People’s Liberation Movement – akronim SPLM, arapski Al-Ḥaraka aš-šaʻbiyya li-taḥrīr as-Sūdān) osnovan je 1983. kao političko krilo Sudanske narodnooslobodilačke vojske. Nakon sklapanja mirovnog sporazuma u Sudanu 2005., SPLM je činio većinu u vladi autonomnoga Južnog Sudana, a nakon postizanja njegove neovisnosti 2011. postao je vladajuća stranka. Ideološki je na lijevome centru, a predvodi ga Salva Kiir Mayardit (predsjednik republike od 2011). Sukobi u vodstvu vodili su potkraj 2013. podjeli stranke i stvaranju Sudanskog narodnooslobodilačkog pokreta u oporbi (Sudan People’s Liberation Movement in Opposition – akronim SPLM-IO) koji vodi Riek Machar (2005–11. drugi zamjenik predsjednika republike, a 2011–13. te od 2020. prvi zamjenik predsjednika). Od mirovnoga sporazuma 2020. obje stranke sudjeluju u prijelaznoj vladi.

Citiranje:

Južni Sudan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 30.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/juzni-sudan>.