Jorgovanić, Rikard (pravo prezime Flieder), hrvatski pjesnik, pripovjedač i feljtonist (Mali Tabor kraj Huma na Sutli, 11. IV. 1853 – Zagreb, 24. X. 1880). Pohađao gimnaziju u Zagrebu, školovao se u plemićkome konviktu i klerikatu, ali je napustio školovanje ne maturiravši. Radio je kao činovnik u financijskom ravnateljstvu u Zagrebu, informator u slavonskim grofovskim kurijama te kao urednik podlistka u Obzoru. Njegove pjesme (domoljubne, ljubavne), objavljivane uglavnom u Viencu, odupiru se tadašnjim klišejima i odstupaju od kanona preporodnog i postpreporodnoga razdoblja, po kojem je pjesništvo sredstvo buđenja nacionalne svijesti. U njima prevladava osobno nadahnuće, prije svega osjećaj samoće, odbačenosti i prolaznosti. U njegovu je pjesništvu zamjetan utjecaj njemačkoga romantičarskoga pjesništva pa je Jorgovanić jedan od prvih hrvatskih romantičarskih pjesnika. Prva objavljena proza, pripovijest socijalne motivike Mlinarska djeca (1873), vezana je uz život na selu i u malograđanskom okružju. Njegove su pripovijesti, iako često premrežene svakidašnjim motivima i postupcima (Crne niti, Žena i ljubovca, Divlja djevojka i dr.), najava realističke pripovjedne usmjerenosti, pa je Jorgovanić pravi predstavnik Šenoina doba, iako je ostao u njegovoj sjeni. U završnoj pripovjednoj fazi zamjetna su i obilježja moderne proze, koja se očituju izraženim zanimanjem za subjektivna stanja junaka i njihov duševni svijet. Pripovijestima kao što su Ljubav na odru, Stella Raiva, Dada, Čovjek bez srca i dr., u kojima je zamjetan odmak u iracionalno, tajanstveno i snovito, Jorgovanić je i utemeljitelj hrvatske fantastičke proze. Kao feljtonist pisao je o temama zagrebačke svakodnevice svojega doba, ali i ispisao kroniku kulturnog i političkog života Zagreba, pa je tako i feljtonistikom i pripovijestima svojevrstan most između predrealizma i moderne, A. Šenoe i A. G. Matoša.
