Jelačić, Đuro, hrvatski časnik (Zagreb, 25. V. 1805 – Zagreb, 20. VII. 1901). Sin podmaršala F. Jelačića i brat bana J. Jelačića, od kojega je 1859. naslijedio naslov grofa kao posljednji muški potomak grofovske loze Jelačića Bužimskih. Školovao se u bečkom Theresianumu te 1824. kao kadet stupio u vojnu službu. Sudjelovao je u austrijskoj ekspediciji u Siriji 1839–40., u gušenju revolucije u Italiji 1848–49., a nakon toga bio je imenovan general-bojnikom i odlikovan vojničkim križem. Bio je u Krimskom ratu 1854–55. i 1856. postao podmaršal. God. 1861. bio je imenovan potkapetanom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zbog istupa protiv germanizacije iste je godine bio umirovljen i interniran u Klagenfurt. Potom je živio u Novim dvorima te pomagao znanstvena i humanitarna društva. Od 1873. do smrti bio je predsjednik Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva, a u tom svojstvu otvorio je gospodarsku izložbu u Zagrebu 1891.
