Janko, Zvonimir, hrvatski matematičar (Bjelovar, 26. VII. 1932 – Heidelberg, 12. IV. 2022). Diplomirao je 1956. i doktorirao 1960. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Radio je na sveučilištima u Australiji (Cambera i Melbourne) 1962–68., u SAD-u (Princeton, Pasadena i Columbus) 1968–72. potom u Njemačkoj (Bonn, Mainz, Bielefeld, Heidelberg) 1972–2000. Bavio se teorijom grupa i njezinom primjenom u konačnoj geometriji i kombinatorici. Otkrio četiri sporadične grupe. Grupu J1 pronašao je 1964., i to je bila prva sporadična grupa pronađena nakon pet Mathieuovih grupa (po Émileu Léonardu Mathieuu). Pri njezinu dokazivanju prvi je put u algebarskim istraživanjima rabljeno elektroničko računalo. Ta je grupa našla primjenu u fizici elementarnih čestica. Do 1975. pronašao je i sporadične grupe J2, J3, J4 (Jankove grupe). Bio je član Heidelberške akademije znanosti (od 1972) i dopisni član HAZU (od 1992).
