Jambrešić, Andrija, hrvatski leksikograf (Cesarska Ves, 20. IX. 1706 – Varaždin, 13. III. 1758). Gimnaziju je završio u Varaždinu, gdje je stupio u isusovački red. Studirao filozofiju u Trnavi i teologiju u Grazu. Bio je profesor u Zagrebu, Varaždinu, Gorici i Trnavi. Autor je jednoga od najboljih starijih hrvatskih rječnika. Veliki Latinski rječnik s obilatim tumačenjem na ilirskom, njemačkom i madžarskom ponajviše za uporabu učevnoj mladeži, koji je priredio Andrija Jambrešić, svećenik Družbe Isusove, Hrvat Zagorac (Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples…, 1742., pretisak 1992) na 1160 str. sadrži osim četverojezičnika još predgovor, popis hrvatskih riječi s uputnicom na latinske natuknice, mali rječnik latinskih naziva ustrojen po pojmovnim gnijezdima, nazivlje bilja, rimski kalendar, tablicu arapskih i rimskih brojki. O autorstvu i leksikografskim izvorima za sva četiri jezika u rječniku različita su mišljenja. Iako je na koricama samo Jambrešićevo ime, nesporno je da je suautor i Franjo Sušnik. Uz osnovni leksik tadašnjega kajkavskog književnog jezika, u rječniku ima štokavizama i čakavizama. Jezično se čistunstvo ogleda u mnogobrojnim prevedenicama i novotvorenicama, osobito u znanstvenom nazivlju. Jambrešićev prijedlog kajkavske grafije iz rasprave Uvod u hrvatski pravopis (Manuductio ad Croaticam orthographiam, 1732) i iz Leksikona ugrađen je u kajkavski školski pravopis 1779.
