Ivan I. Albert (poljski Jan I Olbracht [jan o'lbraht]), poljski kralj (Krakov, 27. XII. 1459 – Toruń, 17. VI. 1501). Pripadnik dinastije Jagelovića, sin Kazimira IV. Jagelovića. Pobijedio je Tatare 1487. u bitki kraj Kopistirina. Nakon smrti ugarsko-hrvatskoga kralja Matije Korvina uključio se u rat oko ugarsko-hrvatske krune 1490–92: sukobivši se sa starijim bratom, češkim kraljem Vladislavom II. Jagelovićem, početkom 1491. postigli su dogovor prema kojem je Ivan pravo na krunu prepustio bratu, zauzvrat dobivši Głogówsko kneževstvo, no Ivana je vojno porazila tek vojska lojalna Vladislavu, pod vodstvom Stjepana Zapolje, u bitki kraj Prešova potkraj prosinca 1491. Nakon očeve smrti izabran je za poljskoga kralja 27. VIII. 1492., dočim je za litavskoga velikog kneza izabran mlađi brat Aleksandar Jagelović. Za njegove je vladavine 1493. Sejm preustrojen u dvodomni parlament uvođenjem Senata, a Piotrkówskim statutom ojačan pravni položaj plemstva. Zastupnik apsolutizma i feudalizma, zabranio je građanstvu posjedovanje zemlje te slobodu kretanja seljacima kmetovski vezanima uz imanja (poljski folwark). Držao je golem dvor s približno 1600 dvorjana i vitezova. Oslonivši se politički i vojno na pomoć brata Vladislava, pokušao je osigurati poljski suverenitet nad Mazovijom, kojoj je 1495. oduzeo Płock i prisilio je na vazalni odnos, te nad Moldavijom, pokrenuvši 1497–99. neuspješnu invaziju s ciljem da za vladara postavi svojega mlađeg brata Sigismunda I. Staroga; nakon velikog poraza od osmansko-moldavskih snaga tijekom povlačenja u bitki kraj Kozminske šume u Bukovini morao je priznati suverenost Stjepana III. Moldavskoga (Velikoga). Preminuo je vjerojatno od sifilisa i ratnih ozljeda. Naslijedio ga je Aleksandar Jagelović.
