Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu, osnovano je kao Narodno kazalište »August Cesarec« 1945., kada su prvi ansambl tvorili bivši članovi Centralne družine »August Cesarec«, varaždinski amateri i nekoliko članova zagrebačkoga kazališta. Sadašnji naziv ima od 1994. Među prvim su istaknutim redateljima bili M. Perković, V. Bek i M. Fotez. Od početka izvodi i glazbeno-scenska djela pa je 1948. formiran i profesionalni orkestar. Izvode se djela Rossinija, Cimarose, ali i Prosjačka opera B. Brechta i K. Weilla. Kazalište je mobilno i redovito gostuje po Hrvatskom zagorju i Međimurju, najviše u Čakovcu. Ansambl obilježuje fluktuacija članova, osobito redatelja. U stalnom ili povremenom angažmanu u njemu djeluju S. Langerholz, I. Rogulja, I. Serdar, M. Sagner, T. Lipljin, I. Plovanić, J. Kralj-Novak, V. Stilinović, Lj. Kerekeš i dr. u suradnji s redateljima O. Šestom, F. Delakom, T. Strozzijem, V. Fijanom, S. Andresom, B. Jerkovićem, V. Gerićem, B. Mrkšićem, P. Šarčevićem, M. Međimorcem. Izdvaja se njegova produkcija 1970-ih, kada su ga vodili redatelji V. Fijan i P. Veček, koji se više usmjeruje mlađoj urbanoj publici. Težeći afirmirati kajkavski kao književni jezik, kazalište njeguje izvornu i u novije doba prijevodnu kajkavštinu (Misli bolesnik ilíti hipokondrijakuš; T. Brezovački, Matijaš grabancijaš dijak; W. Shakespeare, Mnogo larme a za niš, Hamlet).
