Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci, utemeljeno je 1946. kao Narodno kazalište. Na uporabu je dobilo Helmer-Fellnerovu zgradu iz 1885., koja je obnavljana 1970–81. Od 1953. naziv mu je Narodno kazalište Ivana Zajca. Sadašnji naziv ima od 1994. Od početka djeluju tri njegova ogranka, Hrvatska i Talijanska drama te Opera i balet, koji nastavljaju dvostoljetnu tradiciju riječkoga kazališnoga života, uvjetovana složenim političkim položajem grada, u kojem su prevladavala gostovanja talijanskih i njemačkih opernih i dramskih družina, dok je pristup hrvatskim kazališnim umjetnicima ostao zadugo nemoguć, osim razdoblja 1848–68., kada je Rijeka i administrativno pripadala Hrvatskoj, i hrvatskih gostovanja u Narodnoj čitaonici riečkoj na Trsatu do početka I. svjetskog rata. Od početka u kazalištu djeluju i zagrebački umjetnici poput M. Crnobori, J. Marottija, V. Maričića, B. Papandopula i L. Matačića te redatelji M. Fotez, A. Štimac, T. Strozzi i poslije Z. Sviben, pod čijim vodstvom radi ansambl hrvatske drame (M. Sasso, D. Baljak, S. Šestak, I. Bibalo, Z. Kolak-Fabijan, B. Kleva, G. Pahor, A. Bukva i dr.). Uprizoruju se djela dramske klasike te suvremenih svjetskih i hrvatskih dramatičara (S. Šnajder, M. Matišić i N. Fabrio). Riječka je opera niz godina nositelj programa Festivala opere i baleta u Opatiji i Operne sezone Opatija–Pula–Rijeka, a u novije su doba izvedene i do sada nepoznate opere I. pl. Zajca (Lizinka i Ban Leget).
