Hrvatski inženjerski savez, krovna udruga društava inženjera različitih struka koja pod tim imenom djeluje od 1992. Izvorište mu je Klub inžinirah i arhitektah, utemeljen 2. ožujka 1878. u Zagrebu (prvi predsjednik K. Bedeković) radi stvaranja tehničkih institucija potrebnih za tehnološki razvoj tadašnje industrijski slabo razvijene Hrvatske. U okviru Kluba radilo se na Rječniku njemačko-hrvatskoga tehnologičkoga nazivlja (1881) i izdavao se časopis Viesti Kluba inžinirah i arhitektah (1880), koji je 1913. promijenio naziv u Inženjer. U to doba Klub je više puta mijenjao ime, da bi 1906. postao Hrvatsko društvo inžinira i arhitekata. Nakon I. svjetskog rata osnovano je u Beogradu Udruženje jugoslavenskih inženjera i arhitekata (1919), a društva u Zagrebu i Splitu postala su sekcije. Potonjom promjenom Ustava i zaključkom Kongresa inženjera u Novome Sadu (1939) Udruženje je promijenilo naziv u Savez inženjerskih društava Kraljevine Jugoslavije, a u Zagrebu je osnovano Društvo inženjera (1940), potom i Hrvatsko društvo inženjera i arhitekata (1941). Nakon II. svjetskog rata utemeljeno je Društvo inženjera i tehničara NR Hrvatske (1946), u okviru Saveza društava inženjera i tehničara Jugoslavije, s časopisom Tehnika, koji je izlazio u Zagrebu. U sastavu Društva djelovale su sekcije arhitekata, građevinara, geodeta, elektrotehničara, strojara, kemičara, rudara, tekstilaca, agronoma i šumara, koje su postupno postale samostalna društva s podružnicama u pojedinim većim gradovima. To je dovelo do osnivanja Saveza inženjera i tehničara Hrvatske (1953), koji je s vremenom ujedinio nastale stručne saveze, stručna društva i regionalna opća društva u kojima se odvijala stručna djelatnost i koja su izdavala svoje stručne časopise. Hrvatski inženjerski savez objavljuje više od trideset naslova stručnih časopisa (Građevinar, Elektrotehnika, Strojarstvo, Kemija u industriji, Polimeri, Metalurgija, Tekstil i dr.).
