Hempel [he'mpəl], Carl Gustav, američki filozof i teoretičar znanosti njemačkog podrijetla (Oranienburg, Njemačka, 8. I. 1905 – Princeton, 9. XI. 1997). Već je za studija u Berlinu i Beču bio pod snažnim utjecajem »logičkog empirizma« (H. Reichenbach, K. Grelling). Od 1939. u SAD-u, profesor na sveučilištima Yale (1948–55) i Princeton (1955–73). Nakon radova o neklasičnoj logici i matematici (račun vjerojatnosti) te o osnovama psihologije Hempel se posvetio poglavito problemu »deduktivno-nomološkog« objašnjenja, iz kojega je zajedno s P. Oppenheimom razvio tzv. Hempel-Oppenheimovu shemu, prema kojoj se može odvijati objašnjenje nekoga pojedinačnoga stanja stvari (npr. »Jabuka pada na tlo«) s pomoću iskaza dotičnih (prirodoznanstvenih) zakona (npr. »Zemlja privlači«). Kako bi se upotpunio, odnosno objasnio prvi iskaz, moraju se još pridodati određeni opisi situacija, primjerice: »Jabuka ima masu«, »Jabuka se nalazi u blizini površine Zemlje«. Budući da se pritom radi o logičkom zaključivanju, koje se bitno razlikuje od pukih iskaza vjerojatnosti, govori se o nomološko-deduktivnom objašnjenju. Glavna djela: Pojam tipa u svjetlu nove logike (Der Typusbegriff im Lichte der Neuen Logik, koautor P. Oppenheim, 1936), Temelji oblikovanja pojma u empirijskoj znanosti (Fundamentals of Concept Formation in Empirical Science, 1952), Oblici znanstvenog objašnjenja (Aspects of Scientific Explanation, 1965), Filozofija prirodne znanosti (Philosophy of Natural Science, 1966).
