Hell [hεl], Stefan Walter, njemački fizičar (Arad, Rumunjska, 23. XII. 1962). Diplomirao (1987) i doktorirao (1990) fiziku na Heidelberškom sveučilištu. Radio u Europskom laboratoriju za molekularnu biologiju u Heidelbergu (1991–93), na Sveučilištu u Turkuu u Finskoj (1993–96), od 1997. radi u Institutu »Max Planck« za biofizičku kemiju u Göttingenu, a od 2002. ravnatelj je tog instituta. Posvetio se razvoju metoda mikroskopije koje nadilaze ograničenja u razlučivosti zadana Abbeovim izrazom, a osobito je zaslužan za razvoj STED-mikroskopije (engl. stimulated emission depletion). Metoda počiva na uporabi dviju laserskih zraka; dok jedna zraka pobuđuje fluorescenciju molekule, druga je ograničava na vrlo usko područje, tj. na širem je području gasi. Budući da se na taj način povećava moć razlučivanja, metoda se primjenjuje u pretražnim konfokalnim mikroskopima koji prikupljaju svjetlost što ju emitira uzorak točku po točku. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 2014., zajedno s Williamom Escom Moernerom i Ericom Betzigom, zbog njihovih prijelomnih otkrića u svjetlosnoj mikroskopiji, čime je omogućeno praćenje pojedinačnih molekula i molekulskih kompleksa u živim stanicama. Član je Nacionalne akademije znanosti Leopoldina od 2013. i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 2016).
