Hawthorne [hɔ:'ϑɔ:ɹn], Nathaniel, američki književnik (Salem, Massachusetts, 4. VII. 1804 – Plymouth, New Hampshire, 19. V. 1864). Svojim pričama i romanima vezan je uz povijesnu predaju i etičke probleme puritanskih doseljenika u Novu Englesku. Odnos prema tom naslijeđu otkriva njegov najbolji roman Skrletno slovo (The Scarlet Letter, 1850): koliko se Hawthorne divi čvrstini načela i duhovnoj ustrajnosti svojih predaka, toliko i osuđuje neljudsku uskogrudnost i okrutnost njihove vjerske tiranije. Hawthorne svoju oštroumnu psihološku analizu najčešće usredotočuje na problem grijeha i urođenoga zla, služeći se alegorijskom metodom i simbolizmom: odatle ponešto naivna moralna shematizacija u romanu Kuća sa sedam zabata (The House of the Seven Gables, 1851), u kojem se u piščevu tonu povezuju humor i sentimentalnost. U romanu Blithedaleska romansa (The Blithedale Romance, 1852) Hawthorne će izraziti skepsu prema socijalističko-fourierističkom eksperimentu kolektivnoga života i rada, što su ga na imanju Brook Farm provodili pripadnici transcendentalističkoga pokreta, kojima je neko vrijeme bio blizak. Roman Mramorni faun (The Marble Faun, 1860), nadahnut Hawthorneovim boravkom u Rimu, opet je alegorija o čovjekovu grijehu i padu. Mnogobrojne Hawthorneove priče, kakve su u zbirkama Dvaput ispričane priče (Twice-Told Tales, 1837), Mahovina sa stare kuće (Mosses from an old Manse, 1846), Snježna slika i druge priče (The Snow-Image and Other Tales, 1851), često s motivima iz prastarih legendi ili mitskih događaja koje je izmislio sam Hawthorne, imaju univerzalan filozofski i moralni smisao. Neizvjesna granica između privida i zbilje, paradoksalnost čovjekove težnje za apsolutnim, nepredvidljivost podsvjesnih poriva, hirovi fantazije, sve to prožima Hawthorneovu prozu nemirom i nagovještajima o tragičnoj ispraznosti ljudskih težnja.
