Hawkingovo zračenje [hɔ:'kiŋ~] (po Stephenu Williamu Hawkingu), zračenje koje bi, prema teorijskim predviđanjima kvantne fizike, mogla emitirati crna rupa te tako gubiti energiju, tj. masu i, u načelu, ispariti. Nastaje u rubnim područjima crne rupe, u blizini horizonta događaja kad se kvantnim fluktuacijama vakuuma stvori par fotona ili par elektron-pozitron ili bilo koji drugi par čestica-antičestica. Ako jedna od čestica nastalih u paru padne u crnu rupu, a druga napusti to područje, energija ostaje očuvana, a krajnji je ishod taj da je crna rupa izračila česticu koju udaljeni promatrač može detektirati. S gledišta toga promatrača, crna rupa nije sasvim crna. Intenzitet toga zračenja obrnuto je razmjeran masi crne rupe i zračenje masivnih crnih rupa je slabo. Hawking je upozorio na mogućnost obilnog zračenja minijaturnih crnih rupa nastalih kada je nastao svemir. Još nije opaženo.
