Hanžeković, Mato, hrvatski književnik i publicist (Požega, 31. VIII. 1884 – Zagreb, 12. VIII. 1955). U Zagrebu studirao slavistiku te doktorirao pravo (1913). Bio sudac i odvjetnik u Bosni, potom od 1927. u Zagrebu novinar i profesionalni književnik. Pokretač i urednik mjesečnika Hrvatski đak i Književnik, tjednika Hrvatska istina, urednik Hrvatskoga dnevnika i kulturne rubrike dnevnoga lista Gospodarstvo. Koristio se i pseudonimom Mato Gabrijel. U periodici je tiskao novele, feljtone, eseje, kritike i polemike. Objavio je dvije knjige novela s tematikom iz slavonskoga i bosanskoga seoskog života (Sa zlatnih polja, 1910; Novele, 1932). Nastavio je tradiciju slavonskih realista i naturalista; u pripovijedanje unosio anegdotalnost i bizarne motive. Najuspjelijim i najmodernijim njegovim književnim ostvarenjem smatraju se putopisno-dnevnička Pisma iz Lumbarde (1923), s prepletenim impresionističkim slikama krajolika i promišljanjima o aktualnim političkim i društvenim zbivanjima. Slabije su mu umjetničke kvalitete romani Gospodin čovjek (1932), Bijeli grijesi (1938) i Na prelomu (1939). Napisao i monografiju Otac domovine dr. Ante Starčević (1936).
