Gounod [gunọ'], Charles, francuski skladatelj (Pariz, 17. VI. 1818 – Saint-Cloud, 18. X. 1893). Prvu glazbenu poduku dobio od majke pijanistice. Nakon studija glazbe privatno (A. Reicha) i na pariškom Konzervatoriju (J. F. F. Halévy, F. Paër), 1839. osvojio prestižnu Prix de Rome (Rimska nagrada), što mu je omogućilo studijski boravak u Rimu 1840–43. i putovanje u Beč, Berlin i Leipzig. Vrativši se u Pariz uključio se u glazbeni život skladanjem prvih opera i drugih scenskih glazbi. Postao je ravnatelj sustava pjevačkih društava Orphéon i suradnik novog glazbenoga kazališta Théâtre-Lyrique (Lirsko kazalište). Sredinom 1850-ih skladao je i dvije simfonije i znamenitu pjesmu Ave Maria (parafrazu na Bachov preludij u C-duru iz prve knjige Dobro ugođena klavira). Izbjegavši iz Francuske živio je u Londonu do 1874. Po povratku u Pariz Gounod je postupno napustio skladanje opera i pred kraj života intenzivnije stvarao djela na području oratorija i crkvene glazbe, a napisao je i neka autobiografska i kritička djela.
Gounod je jedan od najistaknutijih francuskih skladatelja XIX. stoljeća, tipičan romantički genij razapet između svjetovne raskoši i transcendirajuće duhovnosti. O tome zorno svjedoči njegov opus u kojem su podjednako obilato zastupljene opere (ukupno 15; najuspješnija je, i danas na repertoaru, Faust) i oratoriji, simfonijska i komorna instrumentalna te vokalna (zborovi, solo pjesme) i crkvena glazba: dvadesetak misa, tri rekvijema, moteti, himni, šezdesetak chants sacrés (sveti napjevi) itd. Gounodov stil mješavina je utjecaja klasicizma, gregorijanike i francuske nacionalne tradicije, s izrazitom kulturom melodike te prozračnošću, s čistoćom i finoćom teksture. Gounod je znatno utjecao na francusku školu druge polovice XIX. stoljeća, poglavito na J. Masseneta, G. Fauréa i G. Bizeta, pa i C. Debussyja.
