Gorjanović-Kramberger, Dragutin, hrvatski prirodoslovac svjetskoga glasa; geolog, paleontolog i antropolog (Zagreb, 25. X. 1856 – Zagreb, 22. XII. 1936). Studirao paleontologiju u Zürichu i Münchenu, a doktorirao u Tübingenu (1879). Nakon završenog studija postaje (1880) pristav Mineraloško-geološkog odjela Hrvatskoga narodnog muzeja. Godine 1882. promijenio prezime u Gorjanović. Od 1883. do 1924. radio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 1883. docent, od 1894. izvanredni i od 1896. redoviti profesor). Nakon Gj. Pilara postao predstojnik Katedre za geologiju i paleontologiju (1893–1924). Bavio se paleontologijom (fosilne ribe krede i tercijara, mekušci neogena, gmazovi, fosilni rilaši, nosorozi te primati – krapinski pračovjek), stratigrafijom (izvršio podjelu pliocena sjeverne Hrvatske), tektonikom (Medvednica), paleoklimatologijom, hidrografijom, primijenjenom geologijom i geološkim kartiranjem (pregledna geološka karta Hrvatske i Slavonije 1 : 75 000). Godine 1899. otkrio na Hušnjakovu brdu bogato nalazište pračovjeka (tzv. krapinski pračovjek). Taj nalaz bio je odlučujući dokaz o postojanju fosilnoga pleistocenskog čovjeka. Na temelju razjašnjavanja onoga što je otkrio na krapinskom nalazištu, smatra se jednim od utemeljitelja svjetske paleoantropologije. Osnovao je Geološko povjerenstvo za Hrvatsku i Slavoniju (1909) i časopis Vijesti geološkog povjerenstva (1911), čime se geološka služba Hrvatske odvojila i osamostalila od Geološkog instituta u Budimpešti. Napisao je 237 radova u hrvatskim i inozemnim časopisima, od kojih je posebno značajna monografija Diluvijalni čovjek iz Krapine u Hrvatskoj (Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien, 1905). Taj rad nadopunjen je nakon rasprave s njemačkim patologom R. Virschowom te objavljen u izdanju JAZU kao monografija Život i kultura diluvijalnog čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj (1913). Redoviti član JAZU (od 1909).