Gillespie [gile'spi], Dizzy (pravo ime John Birks Gillespie), američki jazz-trubač, pjevač, skladatelj i vođa orkestra (Cheraw, South Carolina, 21. X. 1917 – Englewood, New Jersey, 6. I. 1993). Jedan od najutjecajnijih umjetnika u povijesti jazza. Uz oca amatera sâm naučio svirati trombon i trubu. Godine 1935. pridružio se u Philadelphiji skupini Frankieja Fairfaxa, a 1937. otišao je u New York, gdje je svirao u jazz-orkestrima (big band) i afirmirao se kao virtuozni trubač. Uz Theloniousa Monka, Charlieja Parkera i Kennyja Clarkea utemeljitelj je novoga stila bebop 1940-ih. Najvažniju suradnju ostvario s Ch. Parkerom (skladbe Salt Peanuts, Shaw ’Nuff, Hot House). Sudjelovao je u projektu Jazz at the Philharmonic producenta Normana Granza svirajući s vodećim džezistima (Coleman Hawkins, Lester Young). Godine 1947. oduševio se glazbom kubanskoga bubnjara i plesača Chana Poza, koji je uskoro počeo surađivati s njegovim orkestrom. Spajajući moderni jazz s latinoameričkim melodijama i ritmovima, promovirali su novi smjer nazvan afrokubanski jazz. Godine 1956. američka vlada poslala je Gillespieja i njegov orkestar na četverogodišnju promidžbenu kulturnu turneju po zemljama Bliskog istoka i Južne Amerike. U zadnjem razdoblju karijere vodio je United Nation Orchestra, smanjeni jazz-orkestar u kojem su svirali ugledni sjevernoamerički i južnoamerički glazbenici. Kao vođa malih sastava ili jazz-orkestara snimio je više od 100 ploča. Autor je ili koautor niza skladbi koje su postale jazz-standardima (Manteca, A Night in Tunisia, Groovin’ High, Birks’ Works, Con Alma).
