Gdańsk [gdańsk] (njemački Danzig [da'nci]), glavni grad vojvodstva Pomorskie i luka na ušću Visle u Baltičko more, sjeveroistočna Poljska; 456 957 st. (2010); zajedno s Gdyniom (247 324 st.) i Sopotom (38 141 st.) tvori veliko gradsko i lučko područje Trójmiasto (742 422 st.). Stari dio grada (leži 5 km južno od zaljeva), koji je teško oštećen u II. svjetskome ratu, obnovljen je prema prijašnjem izgledu (gotička Marijina crkva, gradska vijećnica, cehovske zgrade i dr.), a sjeverozapadno od stare gradske jezgre izgrađene su nove stambene četvrti; duž morske obale kupališni su centri Brzezno, Jelitkowa i dr. Sveučilište (osnovano 1970); opera; mnogobrojni muzeji i galerije. Brodogradnja, kovinska (vagoni i dr.), kemijska (umjetno gnojivo), drvna (pokućstvo), tekstilna i prehrambena industrija; tvornice oružja i dr. Luka Gdańsk leži na mrtvim rukavcima Visle i obali Baltičkoga mora. Uz robni promet (ugljen, nafta, tekući plin, ruda, čelik, umjetno gnojivo, žitarice), koji iznosi oko 60 milijuna tona godišnje, važan je i promet kontejnera te putnika (trajektne veze sa švedskom lukom Nynäshamn); marina. Zračna luka. – Gdańsk se prvi put spominje 997. pod slavenskim imenom Gyddanzyc. Razvijao se kao trgovačko središte na ušću Visle i već je 1148. glavni grad Pomorja. Za grad su se dugo otimali susjedni vladari; konačno je njime zavladao Njemački viteški red (1308–1466). Tada se Gdańsk razvija u jako trgovačko, obrtničko i pomorsko središte s gradskom autonomijom i vlastitom vojskom. Od 1361. bio je jedan od najznačajnijih članova Hanze. Sukob s Njemačkim viteškim redom, koji je krnjio njegovu autonomiju, Gdańsk je okončao 1454. kada se stavio pod protektorat poljskoga kralja koji mu je priznao položaj slobodnoga grada i široku autonomiju. Priključen 1466. Poljskoj i povezan sa zaleđem, Gdańsk je dosegnuo vrhunac i postao glavna baltička luka u koju su svraćali Holanđani i Englezi, preuzimajući postupno glavni dio njegove trgovine. To kao i sudjelovanje u švedskim ratovima XVII–XVIII. st. slabilo je grad. Za prve diobe Poljske (1772) oduzeta mu je sva okolica. Nakon druge diobe Poljske (1793) Gdańsk je dodijeljen Pruskoj. Na temelju Tilsitskog ugovora o miru, 1807–14. bio je slobodni grad pod pokroviteljstvom Francuske. Nakon Bečkoga kongresa (1815) vraćen je Pruskoj; ostao je u njemačkoj vlasti do 1919. Versailleskim ugovorom o miru Gdańsk je proglašen slobodnim gradom, a njegov pravni status određen je na konferenciji veleposlanika u Parizu 10. I. 1920., te međunarodnim ugovorom između Poljske i Gdańska 1920. i 1921., a Poljska je dobila samo neke upravne ovlasti. Spor oko Gdańska i obalnoga pojasa poslužio je Hitleru kao izlika za napadaj na Poljsku 1. IX. 1939. Gdańsk je vraćen Poljskoj 30. III. 1945. U Gdańsku (kao i u Sopotu i Gdyni) došlo je 1970-ih do žestokih radničkih prosvjeda koji su doveli do Gomułkina pada. Štrajkovi iz 1980-ih označili su krizu poretka i doveli do neovisnog sindikalnog gibanja »Solidarnost« koji je imao značajnu ulogu u rušenju komunizma u Poljskoj.
