Gauguin [gog'], Paul, francuski slikar i grafičar (Pariz, 7. VI. 1848 – Atuana, Hiva Oa, Markižansko otočje, 8. V. 1903). U djetinjstvu nekoliko godina živio u Peruu, bio u mornarici, zatim bankovni činovnik i slikar amater. Nakon poznanstva s C. Pissarrom 1876. posvetio se slikanju; 1880–86. izlagao s impresionistima. Priklonivši se poslije postimpresionizmu, postao jedan od inicijatora likovnoga razvoja što su ga obilježili njegovi suvremenici P. Cézanne i V. van Gogh. Analitičkoj metodi impresionista suprotstavio je ideju o slikarstvu kao sintezi širokih površina čiste boje i čvrstoj modelaciji oblika. God. 1885. prvi put odlazi u Bretanju, gdje kloazonističkom tehnikom (plohe čiste boje obrubljene tamnim linijama) slika bretonske krajolike i ekspresivne folklorno-sakralne prizore u duhu pučkoga primitivizma (Vizija nakon propovijedi – Sv. Jakov u borbi s anđelom, 1888; Žuti Krist, 1889). U Parizu se zbližio sa skupinom Nabis i simbolistima. Zajedno s Van Goghom otišao 1888. u Arles, ali je u njihovim odnosima došlo do dramatična raskida. God. 1891. boravio na Tahitiju, a od 1895. definitivno se nastanio na Markižanskom otočju, gdje je u primitivnom i egzotičnom kraju otkrio iskonske životne vrijednosti. Slikao brončanosmeđe likove otočnih djevojaka i mladića stiliziranih oblika, plošno zahvaćenih unutar teškog i lapidarnog crteža, ukomponirane u raskošne krajolike žarke i kondenzirane kolorističke kromatike (Tahićanke na plaži, 1891; Ta matete – Tržnica, 1892; Nave Nave Mahana – Užitak odmora, 1894; Odakle dolazimo? Tko smo mi? Kamo idemo?, 1897; Djevojke s cvjetovima manga, 1899; Žene i bijeli konj, 1903). Objavio je autobiografsku knjigu Noa Noa (1893), ilustriranu drvorezima u boji, i ulomke svojih umjetničkih ispovijesti Prije i poslije (Avant et après, 1902). Oblikovao je skulpture u drvu (Glava Tahićanke, 1891–93) i keramiku. Utjecao na nabizam, simbolizam i ekspresionizam, kao i na formiranje fovizma.
