Frank, Josip, hrvatski političar (Osijek, 16. IV. 1844 – Zagreb, 17. XII. 1911). Studij prava s doktoratom završio je 1868. u Beču. God. 1872. otvorio odvjetničku pisarnicu u Zagrebu, uključio se u politički život i u listovima Agramer Presse i Kroatische Post optuživao Mažuranićevu vladu za popuštanje Madžarima i Srbima. Objavio 1879. članke Béla Lukács und Die Quote Kroatiens i Die Quote Kroatiens, u kojima je ukazao na financijsku i gospodarsku ovisnost Hrvatske, uvjetovanu Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. i njezinom revizijom 1873. Od 1880. do 1894. bio je zastupnik u zagrebačkome gradskom zastupstvu, a od 1884. do 1911. neprekidno je djelovao i kao zastupnik u Hrvatskome saboru. Na poticaj F. Folnegovića 1890. priključio se Stranci prava. Već 1891. postao je glavni urednik tadašnjega stranačkog organa Hrvatska, u kojem je postupno afirmirao ideju o rješenju hrvatskoga pitanja u okviru Habsburške Monarhije. Sukobivši se s Folnegovićem oko pitanja preuzimanja vodstva stranke, Frank je, uz Starčevićevu potporu, utemeljio novu grupaciju, koja je od 1895. djelovala pod imenom Čista stranka prava. Nakon Starčevićeve smrti 1896. Frank se ustoličio kao neprijeporni vođa stranke. Od 1906. u svojim političkim kombinacijama oslanjao se na velikoaustrijski krug oko prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, no istodobno je održavao intenzivne veze i s bečkim i peštanskim dualističkim krugovima. Podupro je režim bana P. Raucha i pomogao u slamanju Hrvatsko-srpske koalicije te u pripremi tzv. veleizdajničkog procesa. Kada su se vrhovi Monarhije odlučili za kompromis s Hrvatsko-srpskom koalicijom, Frankove nade da bi njegova stranka mogla doći na vlast bile su pokopane. Nakon 1909., bolestan, Frank je izgubio utjecaj na politiku stranke, koja se potkraj 1910. utopila u Kršćansko-socijalnoj stranci prava.
