Francuska Polinezija (francuski Territoire de la Polynésie française), francuski prekomorski posjed u južnome dijelu Tihog oceana, u otočnoj skupini Polinezije; obuhvaća 3521 km² s 278 786 st. (2022). Od 2003. ima status prekomorske zajednice. Sastoji se od 121 otoka i atola (od čega 75 nenaseljenih), podijeljenih u pet otočnih skupina vulkanskog (Marquises, Društveni otoci, Gambier, Tubuai) i koraljnog podrijetla (Tuamotu). Vulkanski su otoci brdoviti (Mont Orohena, 2241 m) i plodni, ispresijecani dubokim riječnim dolinama s bujnom tropskom vegetacijom, a koraljni su otoci niski i pješčani, okruženi koraljnim grebenima koji zatvaraju obalne lagune. Gotovo dvije trećine stanovnika Francuske Polinezije živi na otoku Tahitiju (Društveni otoci) gdje se nalazi upravno središte Papeete. Glavnina naselja smještena je uz obalu ili uz potočne doline, a unutrašnjost je uglavnom nenaseljena. Najviše je Polinezijaca (78,0%), slijede stanovnici azijskog podrijetla (12,0%; uglavnom Kinezi) i Europljani (10,0%; uglavnom Francuzi). Službeni je jezik francuski, a govori se i polinezijskim jezicima od kojih je najzastupljeniji tahićanski. Klima je tropska i vlažna s malim godišnjim kolebanjem temperature (25 do 28ºC), pod utjecajem je jugoistočnih pasata. Česti su tropski cikloni (prosinac–travanj). Razvijeno je plantažno poljodjelstvo; uzgajaju se kokosova palma (izvoz kopre), tropsko voće, šećerna trska, vanilija, kava. Francuska Polinezija najveći je uzgajivač bisernica (više od 95% svjetske proizvodnje bisera) i izvoznik crnih (tahićanskih) bisera. Ribarstvo (tuna). Bogata ležišta kobalta. Prehrambena (šećerane, destilerije ruma) i farmaceutska (proizvodnja prirodne kozmetike) industrija. Turizam je najvažnija gospodarska grana s približno 220 000 turista na godinu; najposjećeniji su otoci Bora Bora, Tahiti i Moorea. Razvijen je pomorski i zračni promet s Francuskom, SAD-om, Australijom i Novim Zelandom; glavna je morska i zračna luka Papeete.
Povijest
Otoke Francuske Polinezije naselilo je u razdoblju X–XII. st. stanovništvo s Tonge, Samoe i Cookovih otoka koje je razvilo klansko društveno uređenje. Prvi otok skupine koji su otkrili Europljani bio je Puka Puka u skupini Tuamotu 1521. kada je do njega došao Ferdinand Magellan, potom su od 1595. do različitih otoka dolazili španjolski, nizozemski i francuski pomorci. Od sredine XVIII. st. na otocima Tahiti, Bora Bora, Huahine i Raiatea (u Društvenim otocima), Rapa, Rimatara i Rurutu (u skupini Tubuaï) te Mangareva (u skupini Gambier) nastaju monarhije od kojih neke vladaju i susjednim manjim otocima. Od 1797. na otočja stižu misionari, prvo protestantski na Društvene otoke, a potom katolički na skupine Marquises i Tuamotu te se stanovnici kristijaniziraju. Francuzi ondje 1840-ih uspostavljaju svoju vlast, najprije na otočju Marquises (koje 1842. postaje francuska kolonija), potom na Tahitiju i otocima privjetrine u skupini Društvenih otoka te otočju Tuamotu, koji 1847. postaju francuski protektorat, a 1880. kolonija pod nazivom Francuska oceanijska naselja (pridruženo joj je i otočje Marquises). Između 1867. i 1901. i ostali otoci potpadaju pod francusku vlast te postupno bivaju priključeni toj koloniji u koju potkraj XIX. st. pristižu doseljenici iz Francuske i kineski radnici. Za II. svjetskog rata kolonija se 1940. priključila de Gaullovom pokretu Slobodne Francuske. Od 1946. francuski prekomorski teritorij, od 1957. naziva se Francuska Polinezija te 1977. stječe ograničenu samoupravu koja je proširena 1984. Atole Mururoa i Fangataufa rabila je Francuska za testiranja nuklearnog oružja; obustavila ih je 1992–95. Obnavljanje nuklearnih pokusa 1995. izazvalo je nemire u prijestolnici Papeeteu. Vodeće su političke stranke profrancuske (zagovaraju različite stupnjeve samouprave), a od sredine 1970-ih djeluju i stranke koje teže neovisnosti. Status prekomorske zajednice s većom autonomijom stječe 2003 (od 2004. naziva se prekomorskom zemljom, ali je taj naziv isključivo nominalan). Sigurnost održava oko 900 francuskih vojnika i 500 pripadnika žandarmerije (2023); glavne su francuske vojne baze na otocima Tahitiju i Haou.
