Foča, grad na utoku Ćehotine u Drinu, jugoistočna BiH (Republika Srpska); 11 237 st. (2013; 14 335 st., 1991). Privredno središte gornjega Podrinja. Drvna industrija. Medicinski fakultet, povijesnoetnografski muzej. U prošlosti Foča je bila središte proizvodnje predmeta umjetničkih obrta (osobito nožarskoga, zlatarskog i puškarskoga). Među spomenicima islamske arhitekture ističu se džamije (Evlija Čelebi navodi ih 17); izdvaja se Aladža-džamija iz 1551., koja sa šadrvanom, turbetom, grobljem, ogradom i česmom tvori istaknutu stilsku cjelinu (srušena za srpske okupacije 1992–95). – Kao trgovačka i karavanska postaja u koju su pristizale karavane iz Dubrovnika na putu za Srbiju, Foča se prvi puta, pod imenom Hotča, spominje 1366. Osobito se razvila u XV. st., u doba vojvode Sandalja Hranića i hercega Stjepana Vukčića Kosače, kada je postala najveće trgovačko središte u istočnoj Bosni, gdje su domaći i dubrovački trgovci trgovali ponajviše voskom, kožama i ostalim stočarskim proizvodima te suknom, a bio je razvijen i obrt. Od 1402., a osobito 1422–48., u gradu je bila jaka naseobina Dubrovčana. God. 1453. spominje se podgrađe Foče (soto Choç). Osmanlije se spominju u Foči 1444., preko Foče su se povukli iz Bosne u ljeto 1463., a zaposjeli su je 1465. Prema defteru iz 1468/69. bila je veliko naselje (196 domaćinstava) i središte kadiluka Drina, koji se od 1483. naziva Foča, te sjedište hercegovačkog sandžak-bega od 1470. do 1572. Nakon okupacije 1878. u Foči je bio smješten austrougarski garnizon. Na početku 1942. Foču su zauzele partizani; u grad se prebacio Vrhovni štab NOVJ pa su ondje izdana Uputstva za rad i organizaciju narodnooslobodilačkih odbora (Fočanski propisi). Iste godine kraj Foče su četnici D. Mihailovića ubili više tisuća Muslimana. Tijekom raspada Jugoslavije i rata u BiH Foču su zauzele srpske snage (9. IV. 1992) i počinile brojne zločine nad muslimanskim stanovništvom.
