Ferganska dolina (također Fergana, uzbečki Farg‘ona vodiysi), prostrana međuplaninska kotlina duž gornjega toka Sir-Darje (uglavnom u Uzbekistanu, manjim dijelom u Kirgistanu i Tadžikistanu); duga oko 300 km, široka do 150 km, obuhvaća oko 22 000 km². Okružena je planinskim lancima Tien Shana i Alajskoga gorja; otvorena je samo prema zapadu 9 km širokom dolinom Sir-Darje. Dolinska ravnica leži na visini od 320 m do približno 1000 m. Izuzev srednji dio, koji je pustinjska stepa, dolinska je ravnica velika oaza. Klima je suha kontinentalna (prosječna godišnja količina oborina ne prelazi 300 mm). U Ferganskoj dolini uzgajaju se žitarice, riža, voće, vinova loza i pamuk (mreža kanala za natapanje) te dudov svilac (jaka proizvodnja svile). Ležišta nafte, prirodnoga plina, ugljena, sumpora, žive i ruda obojenih metala. Ferganska dolina (osobito rubna područja) ubraja se u najgušće naseljene dijelove srednje Azije. Bogatstvo ruda i hidroenergije omogućilo je i snažan razvoj industrije. Glavna gradska središta: Hudžand, Fergana, Kokand, Andižan, Namangan i Oš. – U antičko doba bila je dio Sogdijane, u VIII. st. u nju su prodrli Arapi, u IX. st. Perzijanci, a poslije Džingis-kan i Tamerlan. U XVIII. st. Uzbeci je uključili u Kokandski kanat. Rusi su je osvojili 1876.
