Fauré [fɔʀẹ'], Gabriel, francuski skladatelj, orguljaš i pedagog (Pamiers, 12. V. 1845 – Pariz, 4. XI. 1924). Glazbu učio u Parizu (C. Saint-Saëns). Djelovao je u Rennesu (1866–70), potom u Parizu. Bio je zborovođa i orguljaš u crkvi Madeleine, inspektor glazbene nastave, profesor skladanja na Konzervatoriju (istaknuti učenici M. Ravel i F. Schmitt) i njegov ravnatelj. Bavio se i glazbenom kritikom (Le Figaro), a bio je i član Francuskog instituta (akademije). Kao osoba i pedagog protivio se isključivosti i dogmatičnosti. Generacijski je između C. Francka i C. Debussyja, a opus mu je stilski atipičan za kasni romantizam jer očituje podjednako elemente klasične uravnoteženosti, izbrušenosti i suzdržanosti te harmonijskih smjelosti bliskih impresionizmu, ali bez izrazitih izvanglazbenih konotacija. Kao skladatelj Fauré je bio svestran (orkestralna i dr. instrumentalna djela, glazbeno-kazališna djela, vokalna i crkvena glazba), a najbolje su mu skladbe iz područja komorne, glasovirske i vokalne glazbe: ciklusi solo pjesama i pojedinačne solo pjesme, nokturni i preludiji za glasovir, 2. glasovirski kvintet, violinska sonata te posebno uspjeli i često izvođeni Requiem (1887–1900).
