Etnografski muzej, muzejska ustanova u Zagrebu koja sustavno prikuplja, čuva, muzeološki obrađuje, istražuje i izlaže predmete tradicijske kulture. Smješten je u secesijskoj palači na Trgu Mažuranića br. 14, koju je projektirao Alojz Vjekoslav Bastl. Zgrada je u više navrata adaptirana za izlaganje etnografske građe, posljednji put potkraj 1960-ih prema idejnome projektu Aleksandra Freudenreicha. Etnografski muzej osnovan je 1919. spajanjem postojećih etnografskih zbirki iz zagrebačkih muzeja (Hrvatskoga narodnoga muzeja, Muzeja za umjetnost i obrt, Trgovačko-obrtničkoga muzeja te muzeja koji je djelovao uz Pedagoško-književni zbor) i velike, pretežno tekstilne zbirke Salomona Bergera koji je bio i njegov prvi ravnatelj (1919–25). Ravnatelji Muzeja bili su: Vladimir Tkalčić (1925–34), također prvi muzejski kustos i autor prvoga stalnoga postava, Božidar Širola (1934–35. i 1941–45), Ivo Franić (1935–39), Milovan Gavazzi (1939–41), Marijana Gušić (1946–65), Jelka Radauš-Ribarić (1965–75), Mario Petrić (1976–90), Damodar Frlan (1990–2015). U muzeju se čuva više od 85 000 predmeta, poglavito iz Hrvatske, organiziranih u 36 zbirki. Najveći dio fundusa čine tekstilni predmeti (nošnja, posoblje, prostirke i prekrivači, čipka), no bogate su i zbirke predmeta tradicijskoga gospodarstva, pokućstva, tradicijskih obrta (lončarstvo, košaraštvo, medičarstvo i svjećarstvo), predmeta vezanih uz običaje (zbirka božićnih jaslica, zbirka pisanica) i dr. Ističe se Zbirka kultura svijeta s više od 3000 predmeta koji pripadaju izvaneuropskim kulturama (Afrika, Australija, Melanezija i Polinezija, Azija, Južna Amerika), a čine je uglavnom darovi hrvatskih pomoraca, istraživača i putnika poput Dragutina Lermana i braće Mirka i Steve Seljana. Uz stalni postav, Muzej organizira tematske izložbe, predavanja, edukativne radionice, filmske projekcije i dr. Osim kataloga izložbi, od 1981. izdaje godišnjak Etnološka istraživanja. Muzej posjeduje opsežnu etnografsku fotodokumentaciju te knjižnicu s približno 20 000 svezaka.
