Ertl [εrtl], Gerhard, njemački fizičar (Stuttgart, 10. X. 1936). Studirao je fiziku na Stuttgartskom tehničkom sveučilištu (diplomirao 1961), Pariškom sveučilištu te na Sveučilištu Ludwiga Maximiliana u Münchenu (doktorirao 1965), gdje je do 1968. radio kao asistent. Od 1968. do 1973. bio je profesor fizikalne kemije i elektrokemije na Tehničkome sveučilištu u Hannoveru, a od 1973. do 1986. profesor i ravnatelj Instituta za fizikalnu kemiju na Sveučilištu Ludwiga Maximiliana u Münchenu. Bio je gostujući profesor na Kalifornijskome tehnološkom institutu, Wisconsinskome sveučilištu (Milwaukee) te Kalifornijskome sveučilištu (Berkeley). Od 1986. do umirovljenja 2004., kada je izabran u zvanje profesora emeritusa, bio je ravnatelj Odsjeka za fizikalnu kemiju Instituta »Fritz Haber« u Berlinu. Uporabom različitih fizikalnih i kemijskih eksperimentalnih tehnika 1960-ih utvrdio koji se molekularni procesi odvijaju na površinama ekstremno čistih metala tijekom Haber-Boschova procesa (→ amonijak) i oksidacije ugljičnoga monoksida kisikom te tako utemeljio površinsku kemiju, za što je 2007. nagrađen Nobelovom nagradom za kemiju.
