Ekman [e'kmən], Paul, američki psiholog (Washington, 15. II. 1934 – San Francisco, 17. XI. 2025). Iako nije završio srednjoškolsko obrazovanje, studirao je od 1949. psihologiju na Sveučilištu u Chicagu, potom na Sveučilištu New York, gdje je diplomirao 1954., a doktorirao je 1958. na Sveučilištu Adelphi (Garden City, New York). Kao vojni psiholog radio je 1960–63. na psihijatrijskom odjelu vojne bolnice u Palo Altu, a od 1972. do umirovljenja 2004. bio je profesor psihologije na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu. Provodeći istraživanja u suradnji s Wallaceom V. Friesenom, među prvima je sustavno istražio neverbalno ponašanje, napose facijalne mikroekspresije, razvivši sustav za opis i kodiranje vidljivih pokreta lica što su objavili u zajedničkom djelu Sustav kodiranja facijalnog izražavanja (Facial Action Coding System, 1978). Na temelju istraživanja provedenih u izoliranim zajednicama u Papui Novoj Gvineji skrenuo je pozornost na biološku osnovu facijalnih ekspresija temeljnih emocija (poput straha, ljutnje, tuge, sreće, iznenađenja, gađenja i prezira). Osobito je bio zaokupljen problemom kazivanja istine, što je razvijao u knjigama Laganje: znakovi obmane na tržištu, u politici i u braku (Telling Lies: Clues to Deceit in the Marketplace, Politics, and Marriage, 1985) i Zašto djeca lažu: kako roditelji mogu poticati iskrenost (Why Kids Lie: How Parents Can Encourage Truthfulness, 1989). Svojim je djelima ujedno pridonio razumijevanju i populariziranju emocija (Priroda emocije: temeljna pitanja – The Nature of Emotion: Fundamental Questions, 1994., koautor Richard J. Davidson; Emocionalna osviještenost: prevladavanje prepreka psihološkoj stabilnosti i suosjećanju – Emotional Awareness: Overcoming the Obstacles to Psychological Balance and Compassion, 2008., u suradnji s Dalaj lamom XIV.).
