Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«, hrvatsko bratstvo i kulturna udruga utemeljena na načelima prijateljstva, bratstva, dragovoljnosti, kolektivnog rada i odlučivanja, sa svrhom da čuva i obnavlja hrvatsku kulturnu baštinu i oživljuje uspomenu na događaje iz hrvatske prošlosti i na zaslužne Hrvate. Družbu su u Zagrebu utemeljili 16. XI. 1905. Emilij Laszowski i Velimir Deželić st., sa željom da ta izrazito hrvatska i domoljubna udruga bude potpuno slobodna od svake političke stranke. Ime je odabrano po uzoru na Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskoga kralja Sigismunda, utemeljen 1408., u kojem su prvotno pretežito bili Hrvati. Znakom Družbe postao je zlatni zmaj zelenih krila, koji čuva štit s povijesnim hrvatskim grbom, a zaštitnik je sv. Juraj, dok je Družbino geslo Pro aris et focis, Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom pomoći). Članovi nose zmajske predikate (Alojzije Stepinac – Zmaj od Bakačeve kule), ophode se s »ti«, dužni su međusobno se pomagati i izvan bratstva. Pravila Družbe potvrđena su 1906., ali su se više puta mijenjala i nadopunjavala. Rad Družbe vodi Meštarski zbor, koji se sastoji od Velikoga meštra i 8 meštara, a bira se na 5 godina. Čast Velikoga meštra obnašali su Emilij Laszowski (1906–35), Milutin Mayer (1936–41), Mato Zuvičić (1943), Mladen Deželić (1943–45), a nakon obnove djelovanja Antun Bauer (1990–92), Gjuro Deželić (1992–93), Juraj Kolarić (1993–2001), Matija Salaj (2001–06), Dragutin Feletar (2006–11), Nevio Šetić (2011–21) i Mislav Grgić (od 2021). U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske Družba je bez znanja članstva 19. XI. 1941. zakonskom odredbom pretvorena u državnu ustanovu pod nazivom »Vitežki Red Hrvatskoga Zmaja«, ali je ponovno uspostavljena u starom svojstvu i s izvornim nazivom 7. V. 1945. Izrazito hrvatski i domoljubni rad zmajevaca 1905–46., koji se odvijao i preko zmajskih stolova (Dubrovnik), stekao je mnogo zasluga. Do nepravednoga raspuštanja i zabrane odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova NR Hrvatske 4. III. 1946. zmajevci su postavili mnogobrojne spomen-ploče i podignuli mnoge spomenike kako bi za buduće naraštaje očuvali uspomenu na znamenite Hrvate. Posmrtne ostatke Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankapana iz Bečkoga Novoga Mjesta prenijeli su u zagrebačku prvostolnicu (1919), kao i posmrtne ostatke Eugena Kvaternika i njegovih sudrugova (1921), podignuli su spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (1935), osnovali Gradsku knjižnicu, Gradski arhiv, Gradski muzej (1907), Društvo za spasavanje (1909., danas Hitna pomoć) u Zagrebu, spasili od rušenja Kamenita vrata, uredili grob dr. Anti Starčeviću u Šestinama, potaknuli veliku nacionalnu proslavu 1000. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva (1925) i podignuli velik glagoljski natpis u zagrebačkoj katedrali (1944). Družba je stekla stari grad Ozalj (1928), u kojem je uredila muzej i knjižnicu, te kaštel Bakar (1935). Zabrana djelovanja i dugogodišnji prekid rada nisu mogli iskorijeniti Družbu. Kada je uspostavljena Republika Hrvatska, Družba je obnovljena u Zagrebu 23. VI. 1990., a svečano ponovno uspostavljena 16. XI. 1990. Sjedište joj je u Kuli nad Kamenitim vratima, koju je Družba obnovila (1993–99) kao svoje zmajsko ishodište i simbol grada Zagreba. Zmajevci su za Domovinskoga rata (1991–95) moralno i materijalno pomagali hrvatske branitelje, preuzeli školovanje djece poginulih boraca, postavili mnoge spomen-ploče, podignuli i obnovili mnoge spomenike, objelodanili niz kulturnih i znanstvenih edicija, organizirali velik broj znanstvenih simpozija i predavanja te objavili leksikografsku ediciju Kajkaviana croatica – Hrvatska kajkavska riječ (1996). Družba je pred Kamenitim vratima podignula kip svojemu zaštitniku sv. Jurju (1994), potaknula uređenje Hrvatske grude (Sokolska mogila) u Maksimiru (1994), uredila grob Justine Mihanović Petropoljske, majke Antuna Mihanovića, i uredila spomen-područje Hrvatskoj majci u Velikoj Erpenji (1997–99), potaknula povratak spomenika Gjuri Deželiću, ocu hrvatskog vatrogastva, na njegovo prvotno mjesto u ulici Gj. Deželića (1998) te podignula spomenik dr. A. Starčeviću, ocu domovine, u Zagrebu (1999). Družba se djelotvorno uključila u obnovu razrušenih hrvatskih crkava i kulturnih ustanova. Trg ispred Kamenitih vrata nosi ime Družbe od 1995.
