Divnić, Frano (Difnico, Difnik, Diphnico; Franciscus, Francesco), hrvatski povjesničar (Šibenik, 22. X. 1607 – Šibenik, 17. II. 1672). Studij obaju prava pohađao u Padovi, gdje je doktorirao 1634. U šibenskoj komuni obnašao općinske službe (1667. i 1669–70. sudac Velike kurije). Svestrano humanistički izobražen, zarana se posvetio proučavanju arheologije i povijesti. Rođaku I. Lučiću prikupljao je građu za izradbu njegova djela De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. U djelu Dalmatinski natpisi (Inscriptiones Dalmatiae, 1673) Lučić je objavio i natpise koje je prikupio Divnić. Neobjavljena su mu ostala dva rukopisa koja sadržavaju podatke o povijesti Šibenika i Dalmacije sredinom XVII. st. Glavno je Divnićevo djelo pregled povijesti Kandijskoga rata u Dalmaciji (Historia della guerra seguita in Dalmatia tra Venetiani e Turchi dall’anno 1645 sino alla pace e separatione de’ confini); ubraja se među najvažnije i u historiografiji najčešće upotrebljavane izvore za onodobnu povijest Dalmacije, a njegova je najveća vrijednost u donošenju podataka skupljenih tijekom rata i izravno nakon završetka rata iz suvremenih spisa i izvješća te iz podataka Franina brata Danijela. Cjelovit prijevod (iz zadarskoga izvornika) na hrvatski jezik objavljen je pod naslovom Povijest kandijskog rata u Dalmaciji (1986).
