Dion, Kasije Kokcejan (latinski Cassius Dio Cocceianus [ka's:i·us di'o: kok:eja:'nus]), rimski povjesničar grčkoga podrijetla (Nikeja, oko 155 – Nikeja, oko 235). Godine 229. bio drugi put konzul. Kao prokonzul upravljao Dalmacijom, Afrikom i Gornjom Panonijom. Napisao Rimsku povijest (Ῥωμαϊϰὴ ἱστορία) u 80 knjiga, koje obuhvaćaju razdoblje od Enejina dolaska u Italiju do Dionova vremena. Sačuvane su knjige 36–60, a od ostalih samo odlomci i izvodi u nekih bizantskih pisaca (Konstantin Porfirogenet, Hifilin, Zonara). Starije doba rimske povijesti pisano je sumarno, a ostala razdoblja opširnije; za starije razdoblje Dion se poslužio kao izvorom analistima, a za potonje doba tradicijom bliskom Polibiju i Livijem. U 55. knjizi opisao je borbe Rimljana protiv Dalmata. Njegovo je djelo rađeno analistički, a izlaganje je retoričko, usredotočeno uglavnom samo na politički aspekt događaja.
