Deguy [dəgi'], Michel, francuski pjesnik (Pariz, 23. V. 1930 – Pariz, 16. II. 2022). Profesor francuske književnosti na sveučilištu Vincennes u Parizu, osnivač i glavni urednik časopisa Revue de Poésie (1964) i Poésie (1976). Osim pjesama pisao i eseje (Svijet Thomasa Manna – Le Monde de Thomas Mann, 1962), bavio se i prevoditeljstvom (Dante, Gongora, Hölderlin). Pjesma je po njemu »događaj«, ali prije svega »zvučni anagram stvari koja nije imenovana«: riječi koje istodobno izmiču i obećavaju. Deguy ne nastoji »da se svijet učini poetskim, nego da se u pjesništvo natrag vrati svijet«. Poput Du Bellaya, Deguy za pjesništvo pridobiva i život i znanje i samorefleksiju: njegovo stvaralaštvo zaokupljeno je uvijek, kao kod Mallarméa, i samom biti pjesništva, tajnom jezgrom pjesme. Najvažnije zbirke pjesama i knjige eseja: Ulomak iz katastra (Fragment du cadastre, 1960), Pjesme s poluotoka (Poèmes de la Presqu’île, 1961), Čini (Actes, 1966), Du Bellayov grob (Tombeau de Du Bellay, 1973), Reljefi (Reliefs, 1976), Uzajamno (Donnant, donnant, 1981), Nadgrobni likovi (Gisants, 1985).
