Decretum Gratiani

Decretum Gratiani [de:kre:'tum gracia:'ni:] (lat.) (Gracijanov dekret), naziv za izvor kanonskoga prava kojemu je službeni naslov Suglasje neusuglašenih propisa (Concordantia discordantium canonum, poslije prozvan Decretum Gratiani). Djelo je izradio oko 1140. benediktinac Gracijan, povezan vjerojatno s bolonjskom sveučilišnom okolinom. Sadržava gotovo 4000 izvoda iz tekstova crkvenoga prava, a mjestimice se poziva na rimsko i germansko pravo i crkvene oce. Zahvaća različite pravne grane, a sadržajna sistematika podređena je osnovnomu cilju: prikazati i otkloniti razlike i proturječja među izvorima. Praktično sjedinjenje raznorodnih pravnih vrela, kao i prikaz vještine argumentiranja i interpretacije primjenom skolastičke metode, bili su osnovnim odlikama zbog kojih je Decretum Gratiani postao i zadugo ostao osnovni priručnik za poduku kanonskoga prava; uključen je u standardnu zbirku Corpus iuris canonici. Autore koji su od XII. do XIV. st. pisali o kanonskome pravu na podlozi Decretum Gratiani običava se nazivati dekretistima.