Davis [dẹi'vis], Miles (puno ime Miles Dewey Davis), američki jazz-trubač, skladatelj i vođa sastava (Alton, Illinois, 25. V. 1926 – Santa Monica, 28. IX. 1991). Inovator, jedan od najznačajnijih džezista, trubač iznimne liričnosti i originalna zvuka. Odrastao u St. Louisu, gdje je započeo karijeru kao jazz-glazbenik. Godine 1944. došao u New York, kratko vrijeme studirao na Institute of Musical Art (danas Juilliard School), potom nastupao po klubovima. Snimivši 1945. s Charliejem Parkerom skladbu Now’s the Time, uvrstio se u glavne predstavnike bebopa. Potkraj 1940-ih utemeljio je nonet s poznatim glazbenicima poput Gerryja Mulligana, Leeja Konitza, Maxa Roacha i dr., te do tada u jazzu rijetko korištenim glazbalima: francuskim rogom i tubom. Zahvaljujući aranžmanima G. Mulligana i Gila Evansa za album Birth of the Cool (1957), taj je sastav bio začetnikom cool jazza. Godine 1955. Davis je utemeljio kvintet, a potkraj desetljeća sekstet, s kojim je snimio Kind of Blue (1959), jedan od najcjenjenijih albuma u povijesti jazza i najprodavaniji jazz-album svih vremena, kojim je inaugurirao modalni pristup jazzu. Skladbe s te ploče »So What« i »All Blues« postale su klasicima. Značajne snimke tijekom druge polovice 1950-ih i početkom 1960-ih ostvario je s G. Evansom i njegovim orkestrom. Neke od njih, npr. albumi Porgy and Bess (1958) i Sketches of Spain (1960), remek-djela su modernog orkestralnog jazza. Godine 1963. promovirao je novu ritamsku sekciju s mladim nadarenim glazbenicima Herbiejem Hancockom, Ronom Carterom i Tonyjem Williamsom, te Wayneom Shorterom. Bio je to, uz dvije postave iz 1950-ih, najznačajniji Davisov sastav. Potkraj desetljeća ostvario je novi zaokret u karijeri i snimio albume In a Silent Way (1969) i Bitches Brew (1970), kojima je pokrenuo smjer nazvan jazz-rock.
