Crnčić, Menci Clement, hrvatski slikar i grafičar (Bruck an der Mur, Austrija, 3. IV. 1865 – Zagreb, 9. XI. 1930). Slikarstvo studirao na Akademiji u Beču 1882–84., potom je nastavio studij 1889–92. u Münchenu. U Zagrebu je s B. Čikošem Sesijom otvorio 1903. privatnu slikarsku školu, koja je prerasla u Višu školu za umjetnost i obrt a zatim u Akademiju likovnih umjetnosti; na toj je ustanovi bio profesor 1907–30; kratko vrijeme ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora; član JAZU (danas HAZU) od 1919. Radovi iz najranijega razdoblja bili su pod utjecajem realizma münchenske škole, poglavito u osjetljivosti pri promatranju ljudskoga tijela i lica te tonskom modeliranju slike (Slavonac runi kukuruz, Djevojčica). Na slikama krajolika iz primorja, Istre i okolice Novog Vinodolskoga vidljiv je utjecaj tzv. zagrebačke škole, paleta mu je postala otvorenija, namaz pastozniji (Bonaca, Žutika u cvatu, S otoka Raba). U daljem razvoju prešao je s naglašena kolorizma na zagasitije boje koje je u tonovima i nijansama nanosio na platno tankim namazima kista, čime je postizao dojam titranja zraka i nedogledne daljine (Pogled s Plasa, Burin). Prvi u hrvatskom slikarstvu počeo slikati marine.
Posebno je važan kao prvi školovani grafičar s kojim započinje razvoj moderne hrvatske grafike; odgojio je naraštaje hrvatskih grafičara, među ostalima T. Krizmana, B. Šenou, M. Krušlina, Lj. Babića. U ranim radovima još je vidljiv utjecaj bečkog učitelja W. Ungera. Pretežito bakropisom postizavao je tonska rješenja, kojima je u to doba bio zaokupljen i u slikarstvu. Izrađivao je realistične portrete i velike kompozicije, čvrstih i odmjerenih poteza (Nedjeljno jutro u Lovranu, Medveja). Autor obojenih bakropisa iz staroga Zagreba (Na Kaptolu, Bakačeva kula). U posljednjem ciklusu grafičkih listova vratio se primorskomu krajoliku (Vrbnik, Povile, Grižane). Plodan crtač; izrađivao je plakate, scenografiju i objavljivao ilustracije i karikature.
