Coppola [kọu'pələ], Francis Ford, američki filmski redatelj, producent i scenarist (Detroit, 7. IV. 1939). Iz obitelji talijanskoga podrijetla, sin flautista i skladatelja Carminea Coppole, odrastao je u New Yorku. Diplomirao je 1960. kazališnu umjetnost na Hofstra Collegeu u New Yorku, a film 1967. na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). Karijeru je započeo kao montažer američkih verzija uvoznih niskobudžetnih komercijalnih filmova, a kao redatelj debitirao je u poduzeću nezavisnoga producenta Rogera Cormana filmom strave Dementia 13 (1963). Tada je često scenarist filmova drugih redatelja te je nagrađen Oscarom za scenarij ratnoga filma Patton (Franklin J. Schaffner, 1970). Među ranijim režijama ističu se mjuzikl Dolina radosti (Fininan’s Rainbow, 1968) i drama u duhu francuskoga novoga vala Kišni ljudi (Rain People, 1969), iako redateljski položaj učvršćuje tek petim cjelovečernjim igranim filmom, komercijalno vrlo uspješnim Kumom (The Godfather, 1972., po romanu Marija Puza), trijumfom struje Novog Hollywooda, sagom o mafijaškoj obitelji koju kritika ubraja među najuspjelije američke filmove, s općom temom obiteljske odanosti i nizom dojmljivih scena, komornih i mizanscenski bogatih, spektakularnih. Za podjednako cijenjen, a narativno složeniji nastavak Kum II (The Godfather Part II, 1974), o zbivanjima prije i poslije onih u prethodnome, u kojem naglašava epsku dimenziju i shakespearijanske aluzije u prikazu mafije dobio je Oscare za režiju i scenarij. Zlatnim palmama u Cannesu nagrađeni su mu triler Prisluškivanje (The Conversation, 1974), studija usamljenosti protagonista, stručnjaka za praćenje i prisluškivanje, zasnovana na kreativnoj montaži zvuka, i ratni film Apokalipsa sada (Apocalypse Now, 1979., redateljska verzija 2001. pod nazivom Apokalipsa sada povraćena – Apocalypse Now Redux), vrhunac težnji vizualnoj spektakularnosti, s mnogobrojnim književnim referencama, napose na roman Srce tame Josepha Conrada, fabulu i poetiku kojega transponira u kontekst rata u Vijetnamu, kao alegoriju autodestrukcije. Potom, međutim, osamostaljujući se kao producent (poduzeće i studio American Zoetrope) nizom filmova doživljava stečaj; od kasnijih ostvarenja važniji su Kum III (The Godfather Part III, 1990., redateljska verzija 2020) i film strave Drakula (Bram Stoker’s Dracula, 1992). Većini je svojih filmova i (ko)scenarist. Njegova kći Sofia Coppola zapažena je filmska redateljica, sin Roman Coppola (1965) scenarist i producent više filmova Wesa Andersona te redatelj, a nećaci Nicolas (Coppola) Cage (1964) i Jason Schwartzman (1980) filmski glumci.
Ostali filmovi: Sada si veliki momak (You’re a Big Boy Now, 1966), Jedna od srca (One from the Heart, 1981), Autsajderi (The Outsiders, 1983), Štemer (Rumble Fish, 1983), Cotton Club (The Cotton Club, 1984), Peggy Sue se udala (Peggy Sue Got Married, 1986), Kameni vrtovi (Gardens of Stone, 1987), Tucker – čovjek i njegov san (Tucker: The Man and His Dream, 1988), Jack (1996), Čudotvorac (The Rainmaker, 1997., prema romanu Johna Grishama), Mladost bez mladosti (Youth Without Youth, 2007., prema noveli Mircea Eliadea), Tetro (2009), Između svjetova (Twixt, 2011), Megalopolis (2024).
