Condillac [kdija'k], Étienne Bonnot de, francuski filozof (Grenoble, 30. IX. 1715 – Beaugency, 3. VIII. 1780). Studirao u isusovačkom kolegiju, potom u sjemeništu S. Sulpicea u Parizu, gdje je postigao doktorat iz teologije. U Parizu održavao veze s B. Fontenelleom, J. J. Rousseauom, D. Diderotom. Kritičar racionalizma i kartezijanskih postavki o urođenim idejama, ali, suprotstavljajući se Locku, ne uspostavlja radikalnu razliku između osjetila i razuma, nego uzima osjetila kao izvor ideja. Svoju tezu da sveukupni duševni život počiva na osjetilima ilustrira čuvenim primjerom mramornoga kipa koji, prvotno lišen osjetila i ideja, postupno dobiva dušu i svijest djelovanjem osjetila. Suprotstavljajući se sintetičkoj metodi velikih filozofskih sustava prošlosti (Rasprava o sustavima – Traité des systèmes, 1754), Condillac rješava problem spoznaje (Ogled o podrijetlu ljudskih spoznaja – Essai sur l’origine des connaissances humaines, 1749) tezom o transformiranim osjetima, zbog čega je došao u središte polemika i bio optuživan kao materijalist i ateist, a u svoju je obranu napisao Raspravu o životinjama (Traité des animaux, 1755). Zbog tih okolnosti napustio je Pariz i otišao u Parmu na poziv Luja XV., gdje je ostao devet godina (1758–67) kao odgojitelj kraljeva nećaka, infanta Ferdinanda Burbonskoga. Svoje pedagoško iskustvo obznanio je u opsežnu djelu u trinaest svezaka, Tečaj studija (Cours d’études), s pregledom svih područja znanja: povijesti, književnosti, gramatike i dr. Posmrtno je izišla njegova Logika (Logique, 1780) i nezavršeno djelo o logičkim i matematičkim pitanjima, naravi jezika i o njegovim spoznajnim funkcijama, Jezik računanja (La Langue des calculs, 1798). Smatra se jednim od utemeljitelja moderne ekonomske znanosti po svojoj raspravi iz političke ekonomije.
