Clinton [kli'ntən], William Jefferson (Bill), američki političar (Hope, Arkansas, 19. VIII. 1946). Skromna podrijetla, diplomirao je međunarodne odnose 1968. na Sveučilištu Georgetown te pravo 1973. na Sveučilištu Yale, nakon čega je predavao pravo na Sveučilištu Arkansas u Fayettevilleu. Kao član Demokratske stranke izabran je 1976. za državnoga odvjetnika, a 1978. za guvernera Arkansasa (biran pet puta, tu je dužnost obnašao 1979–81. i 1983–93). Za predsjednika SAD-a izabran je u studenome 1992. pobijedivši republikanca Georgea H. W. Busha, dotadašnjega predsjednika, i nezavisnoga kandidata Rossa Perota, te je na položaju bio 1993–2001. Ideološki se profiliravši kao »novi demokrat«, zagovarao je kulturni liberalizam i tržišni pragmatizam, povisio je poreze imućnijima i smanjio javnu potrošnju te uveo porezne olakšice za približno 15 milijuna najslabije plaćenih radnika, a istodobno je finalizirao uspostavu Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) 1994. U kaznenom je zakonodavstvu proširio primjenu smrtne kazne te pooštrio mjere protiv višestrukih teških prijestupnika i nasilja nad ženama, a odobrio je i provjere pri kupnji oružja, izgradnju zatvora te znatno pojačanje policijskih snaga. Otpočetka se istaknuo progresivnom kadrovskom politikom, napose imenovanjem žena i pripadnika manjina (npr. Ruth Bader Ginsburg u Vrhovni sud te Madeleine Albright za državnu tajnicu). Ipak, znatan politički poraz doživio je 1994. propašću ambiciozne reforme zdravstva, koju je vodila njegova supruga Hillary Clinton, a naštetila mu je i dugotrajna istraga u tzv. aferi Whitewater, u kojoj ga se sumnjičilo za nezakonitu dobit u propalom investicijskom projektu s kraja 1970-ih. Vanjsku politiku isprva su mu obilježili neuspješna vojna akcija u Somaliji 1993. te izostanak pravodobne reakcije na genocid u Ruandi 1994., no iste je godine diplomatsko-vojnom intervencijom vratio na vlast svrgnutoga haićanskog predsjednika Jean-Bertranda Aristidea, a u kolovozu 1995. pokrenuo je zračne napade NATO-a na položaje bosanskih Srba, čime je otvoren put sklapanju Daytonskoga sporazuma. Premda su demokrati 1994. izgubili većinu u oba doma na kongresnim izborima, Clinton je centrističkim zaokretom obnovio popularnost te je 1996. reizabran pobijedivši republikanca Roberta Dolea i nezavisnoga R. Perota, umnogome zahvaljujući pozitivnim gospodarskim pokazateljima. Proglasivši kraj ere »velike vlade«, podupro je potom deregulaciju financijskoga sektora te proveo reformu sustava socijalne pomoći (postroživši uvjete primanja), povećanje minimalne satnice, daljnje porezne olakšice radništvu kao i, na poticaj potpredsjednika Ala Gorea, strože standarde za zaštitu okoliša, što je u međunarodnim okvirima 1998. potvrdio potpisivanjem Protokola iz Kyota, premda se radilo o simboličkom činu koji Senat nije ratificirao. Na vanjskopolitičkome je planu sudjelovao u posredovanju u sjevernoirskome mirovnom procesu (1998), podupro širenje NATO-a na bivše europske komunističke zemlje te vodio savezničku vojnu operaciju protiv srpskih snaga na Kosovu 1999., ali njegova nastojanja oko postizanja izraelsko-palestinskoga sporazuma nisu bila uspješna (krah pregovora u Camp Davidu 2000). Premda je gospodarstvo bilježilo rast BDP-a, pad nezaposlenosti i inflacije te povijesni preokret proračunskog deficita u suficit, drugi mu je mandat uvelike zasjenjen seksualnim skandalom s pripravnicom Monicom Lewinsky. Nakon što je pod prisegom zanijekao taj odnos, Zastupnički je dom zbog krivokletstva i ometanja pravosuđa u prosincu 1998. izglasao optužnicu za njegov opoziv (impeachment), no Senat ga je u veljači 1999. oslobodio. Objavio je memoarske knjige Moj život (My Life, 2004) i Građanin: moj život poslije Bijele kuće (Citizen: My Life After the White House, 2024).
