Chomsky [čɔ:'mski], Noam Avram, američki jezikoslovac (Philadelphia, 7. XII. 1928). Učenik Zeliga Sabbetaija Harrisa, bio pod snažnim utjecajem Romana Jakobsona. Diplomirao (1949) i doktorirao (1955) na University of Pennsylvania, a od 1955. predavao (od 2002. kao emeritus na uglednom američkom sveučilištu Massachussetts Institute of Technology (M. I. T.) u Cambridgeu. Vjerojatno najcitiraniji i najprevođeniji živući jezikoslovac. U suvremenome jezikoslovlju pripada mu jedinstvena uloga utemeljitelja teorije transformacijsko-generativne gramatike, tj. takva načina jezičnoga opisa u kojem se preko niza »pravila preispisivanja« dolazi do dubinskih struktura rečenica, a niz »transformacija« (»preoblika«) vodi do »površinskih struktura« (koje se fonološki ostvaruju u govoru). Chomsky smatra da je svakomu ljudskom biću prirođeno poznavanje temeljnih jezičnih načela koja tvore univerzalnu gramatiku, odnosno da dijete ne uči jezik samo oponašanjem govora odraslih. Usprotivio se onodobnomu strukturalističkomu poimanju jedinstvenosti svakoga jezika smatrajući da su svi jezici ustrojeni uglavnom prema istom obrascu, odnosno da se temelje na univerzalnoj (sveopćoj) gramatici. U jezikoslovlje je unio prirodoznanstvene metode, a primarnim zadatkom generativne lingvistike smatrao je izradbu univerzalne gramatike shvaćene kao skup apstraktnih struktura i pravila zajedničkih svim jezicima. Tijekom prethodnih pola stoljeća njegovi su se pogledi o odnosu sastavnica univerzalne gramatike mijenjali, ali uvijek je u njoj središnju ulogu zadržala neovisna sintaktička komponenta. Autor je više od 30 knjiga, od kojih iz područja jezikoslovlja treba istaknuti: Sintaktičke strukture (Syntactic Structures, 1957), Aspekti sintaktičke teorije (Aspects of the Theory of Syntax, 1965) te Jezik i um (Language and Mind, 1968), Predavanja o upravljanju i vezivanju (Lectures on government and binding, 1981) i Minimalistički program (The minimalist program, 1995). Objavio je i niz politički angažiranih knjiga i članaka, u kojima izražava protivljenje američkomu vanjskopolitičkom ekspanzionizmu i zauzima se za angažiranu ulogu intelektualaca u suvremenome društvu. Njegov prevratnički pristup jezikoslovlju izazvao je svojevrsnu »sektašku« potporu tomu u svakom slučaju iznimnomu jezikoslovcu. Ali tvrdnja da je čovjeku stanovito poznavanje jezika prirođeno ipak nije općeprihvaćena u suvremenome jezikoslovlju.
