Buisson, Ferdinand

Buisson [bɥis'], Ferdinand, francuski obrazovni djelatnik (Pariz, 20. XII. 1841 – Thieuloy-Saint-Antoine, Oise, 16. II. 1932). Napustio Francusku zbog odbijanja polaganja prisege lojalnosti režimu Napoleona III. Radio kao profesor u Švicarskoj, gdje je sudjelovao u radu triju međunarodnih konferencija Lige za mir i slobodu (1867–69), zauzimajući se za Sjedinjene Države Europe. Vratio se u Francusku 1870. nakon proglašenja Treće republike te je kao visoki prosvjetni dužnosnik nastojao osloboditi školu crkvenog utjecaja; reorganizirao francuski sustav osnovnog obrazovanja. Bio je profesor obrazovanja na Sorbonnei (1896–1902) te zastupnik u Nacionalnoj skupštini (1902–14. i 1919–23). Sudjelovao je u osnivanju Lige za ljudska prava (francuski Ligue des droits de l’homme) te bio njezin predsjednik 1913–26. Tijekom I. svjetskog rata osuđivao je Njemačku kao agresora, ali se protivio oštrim mjerama kojima je bila podvrgnuta nakon rata te je nastojao oko francusko-njemačkoga pomirenja. Dobio Nobelovu nagradu za mir 1927. godine (s Ludwigom Quiddeom).