Brunetière [bʀynt·jε:'ʀ], Ferdinand, francuski kritičar i književni povjesničar (Toulon, 19. VII. 1849 – Pariz, 9. XII. 1906). Glavni predstavnik dogmatske kritike. Vrijednost djela prosuđuje u usporedbi s francuskim klasicima XVII. st. pa izriče negativne sudove o svim književnim pravcima od romantizma do impresionizma i naturalizma. Postavši urednikom Revue des Deux Mondes i ušavši u Francusku akademiju, Brunetière skreće sve više udesno i postaje jedan od glavnih stupova idealističke reakcije. Njeguje kult klasicizma, veliča »zlatni vijek« Luja XIV., a u katolicizmu gleda izlaz iz proturječja suvremene civilizacije. Od njega potječe krilatica o »bankrotu znanosti«, kojom su se htjeli obezvrijediti znanstveni rezultati XIX. st. Djela: Kritičke studije o povijesti francuske književnosti (Études critiques sur l’histoire de la littérature française, 9. sv., 1880–1907), Naturalistički roman (Le Roman naturaliste, 1892).