Brown [brạun], Trisha, američka plesačica i koreografkinja (Aberdeen, Washington, 25. XI. 1936 – San Antonio, Texas, 18. III. 2017). Nakon studija modernoga plesa na Mills College (Oakland, California), a prije osnutka vlastite plesne trupe Trisha Brown Dance Company 1970., 1960-ih bila je jednom od osnivačica newyorške avangardne umjetničke udruge Judson Dance Theatre, gdje je surađivala s američkom plesačicom i koreografkinjom Yvonne Rainer i drugim eksperimentalnim plesačima. Tijekom 1960-ih i 1970-ih je ponajviše bila pod utjecajem Mercea Cunninghama te stila i plesačkih tehnika Marthe Graham prema kojima ples ne mora biti povezan s glazbom, već je proizvod plesačevih unutarnjih ritmova, odnosno improvizacije. Iz toga je razdoblja nekoliko njezinih eksperimentalnih djela u kojima su plesači u neobičnim odnosima s izvanjskim prostorom ili ih pak obilježava odsutnost kostima i svjetlosnih efekata: Walking on the Wall (1970), Man Walking Down the Side of a Building (1970), Spiral (1974), Locus (1975). U kasnim 1970-ima te u 1980-ima umjesto vanjskih prostora vraća se u kazalište te svoja djela stvara interdisciplinarno: Glacial Decoy (1979) u pozadini ima crno-bijele fotografije Roberta Rauschenberga, a Set and Reset (1983) njegove kratke filmove, dok je u If You Couldn’t See Me (1994) najvećim dijelom publici okrenuta leđima. U svojem kasnijem radu usredotočuje se na klasičnu glazbu i jazz: M.O. (1995) koreografirala je na glazbu Johanna Sebastiana Bacha, Present Tense (2003) na glazbu Johna Cagea, a El Trilogy (1998–2000) nadahnut je jazzom. Jedno od posljednjih njezinih plesnih djela je I Love My Robots (2007), a samostalno je režirala i nekoliko opera.
