Brodski (Brodskij) [bro'tsk’ij], Josif Aleksandrovič (engleski Joseph Brodsky), ruski pjesnik (Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 24. V. 1940 – New York, 28. I. 1996). Potječe iz židovske petrogradske obitelji. Nastupio izvan službenih glasila, objavljivao u samizdatu ili izvan domovine, prevodio s engleskoga, španjolskoga i poljskoga. Optužen 1964. za »društveni parazitizam«, osuđen na progonstvo, ali je zbog reakcija domaće i međunarodne javnosti oslobođen. God. 1972. prognan, odselio se u SAD, gdje je stekao državljanstvo, predavao na sveučilištu, pisao i na engleskom jeziku. God. 1987. dobiva Nobelovu nagradu za književnost, a neki se tekstovi objavljuju u domovini. Pjesništvo mu se odlikuje dubokim poznavanjem engleske i klasične kulture i poezije, ali i tradicije ruskog stiha. Prvi je pjesnički ciklus posvećen T. S. Eliotu (Spomen na T. S. Eliota – Pamjati T. S. Eliota, 1967), a jedna zbirka nosi naslov Rimske elegije (Rimskie elegii, 1982). Slobodno baratanje klasičnom metrikom, semantika u kojoj se prepleću motivi različitih europskih kultura, svjedoče o pjesnikovoj erudiciji, ali je u taj splet utkan osobni lirski doživljaj »pustinje« (Postaja u pustinji – Ostanovka v pustyne, 1973) i »kraja belle epoque« (Konec Prekrasnoj Epohi, 1977). Premda se pjesništvo Brodskoga priklanja metafizici, ono zna postići učinak igre riječima i slovima, a gdjekad teži epičnosti: Velika elegija za Johna Donnea (Bol’šaja elegija Džonu Donnu, 1963). Brodski je značajan pjesnik »kraja stoljeća«, ali je njegova katastrofičnost obuzdana čvrstinom oblika i ljubavlju prema kulturnim prostorima (Vodeni žig – Watermark, 1992).