Briand [bʀijᾶ'], Aristide, francuski političar (Nantes, 28. III. 1862 – Pariz, 7. III. 1932). U mladosti socijalist. S J. Jaurèsom pokrenuo list L’Humanité. God. 1902. poslanik; 1906. ušao u vladu kao ministar prosvjete, zbog čega je isključen iz Socijalističke stranke. Ministar različitih resora i nekoliko puta ministar predsjednik (1909–11., 1913., 1915–17., 1921–22., 1925–26., 1929). Za općega štrajka na željeznicama 1910. mobilizirao željezničare (vojne obveznike) i zatvorio članove štrajkaškoga komiteta. Time je prvi put primijenjena mobilizacija kao sredstvo slamanja štrajka. U ratnom kabinetu kao ministar pravde od kolovoza 1914., a 1915–17. na čelu je vlade i vodi vanjsku politiku Francuske. Za rata se zalagao za stvaranje Solunske fronte. Kao predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova radio je 1921. na uspostavljanju normalnih odnosa s Njemačkom, a poslije na europskom sustavu sigurnosti (1925. Locarnski pakt, 1928. Briand–Kelloggov pakt). Njegov prijedlog o osnivanju Ujedinjenih država Europe iz 1930. dobio je na značenju tek nakon 1945. God. 1926. (s G. Stresemannom) dobio je Nobelovu nagradu za mir.
